Balkanske priče

08-03-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Ratovi 1991-1999 na Balkanu je nastavak Drugog svetskog rata
Klik op de afbeelding om de link te volgen Nedavno otvoreni američki arhivi otkrivaju da je ogroman broj službenika Hitlerovog režima podizao novu državu SR Nemačku. Ukupno 25 ministara, po jedan predsednik i premijer SR Nemačke bili su članovi hitlerovih organizacija.Novi dokumenti, kako piše magazin "Špigl", pokazuju koliko je nacističkih zvaničnika pronašlo uhlebljenje u posleratnoj prestonici Bonu. Iznenađujuće mnogo njih postavljeno je na visoke položaje u vlasti.Ministarstvo vanjskih poslova je bilo radan i efikasan deo nacističkog režima,koji su čak pomagali odbeglim nacistima da se u inostranstvu sakriju. Ne zaboravimo da je Papa Benedict XVI bio početkom četrdesetih godina prošlog vijeka pripadnik pokreta "Hitlerova mladež". Ne treba zaboraviti i to,da je bivši austrijski predsednik Kurt Valdhajm, priznao da je sa vojskom Adolfa Hitlera služio na Balkanu. Za naše čitaoce je verovatno najintrigantniji podatak da se na spisku članova Nacionalsocijalističke nemačke partije rada (NSDAP) koji je objavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova u Berlinu nalazi i ime Hansa-Ditriha Genšera, šefa diplomatije iz vremena raspada Jugoslavije. Ne treba zaboraviti da je Genšer bio i jedan od vojnika fašističke Nemačke u Drugom svetskom ratu. Sa 16 godina mobilisan je u 12. armiju generala Valtera Venka, koji je postao član nacističke partije na kraju rata, 1945.. …..Njemački poslanik Vili Vimer je krajem aprila 2000 posjetio "NATO" konferenciju u glavnom gradu Slovačke, Bratislavi. Po završetku ove konferencije, 2. maja 2000, Vili Vimer je uputio otvoreno pismo njemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu, u kome je upozorio na "kriminalne" namjere NATO lidera da "defakto" onesposobe i "raskomadaju" Srbiju kao nezavisnu i cjelovitu državu na Balkanu. Prema poslaniku Vimeru,NATO rat protiv SR-Jugoslavije 1999. nije vodio zbog "humanitarnih razloga" kako je to lažno predstavljeno međunarodnoj javnosti, uz fabrikaciju Račka i drugih navodno izazvanih zločina od strane Srba, već da bi se ispravila "greška" generala Eisenhowera koji je "propustio "da u završnici Drugog svjetskog rata, 1945. trajno vojno okupira Jugoslaviju, i tako spriječi sovjetsko prisustvo na Balkanu. Najupečatljiviji je dokument koji otklanja svaku dilemu zašto je NATO ušao u rat protiv cijele Srpske nacije na Balkanu, ne samo Srpski države - jeste "Američka predsednička direktiva NSDD133 (5,9) - koju je potpisao Ronald Reagan 1984. nakon samita sa Margaret Thatcher u prisustvu Zbignjeva Brežežinskog, savjetnika za vojnu sigurnost američkog predsjednika. Oni su tada usvojili koncept "uspostavljanja trajnog američkog vojnog prisustva" u Jugoslaviji i "desrbizacije Balkana." Svi ti planovi su kasnije još jednom potvrđeni na tajnim sastancima američkog predsjednika Clintona i njemačkog kancelara Genšera 1997-98, kada su usvojili plan "Koreni", koji je imao za svrhu obavještajno-vojnu pripremu "demontaže" SR Jugoslavije, sa akcentom izazivanja etničkih podjela, građanskog rata i aktivnom podrškom separatistima. Plan "Koreni" je javno obelodanila Socijal-demokratska partija Njemačke u Bundestagu 7 aprila 1999. a prenela ZDF televizija. Ovdje takođe treba opisati i specijalnu tajnu operaciju "Link" američkog Stejt Departmenta, koju je licno potpisao Bill Clinton 1998. i koja je autorizirala saradnju američkih tajnih i vojnih službi s Al Kaidom i ekstremističkim muslimanskim vladama, u cilju regrutovanja, obuke i dovođenja mudžahedinskih terorista u Bosnu i na Kosovo radi čišćenja Srpskog etničkog prostora i stalnog prisustva NATO/a na tim prostorima . Dvije glavne ulazne tačke na Balkan za ove islamske teroriste (koji su se borili protiv Srpskih snaga rame uz rame sa CIA i SAS operativcima) bile su Jadranske luke Ploče i Drač. Ovi svi navodi su dostupni javnosti u arhivi Republikanskog komiteta Američkog kongresa.... Taj plan je obelodanio "New York Times" 4. maja 1999.….Njemacka tajna suzba BND{ Dosijei 250 Hitlerovih nacista koji su radili u BND,spaljeni su 2011 godine,a povod je otkriće veza agenata BND i terorističke grupe "Neonacističko podzemlje"} je učinila sve da SFR Jugoslaviju razbije, kako bi se Nemački uticaj i dominacija mogle širiti na Balkanu. Finalna faza nastupa od 1980/1981, kad na čelo BND dolazi Klaus Kinkel, koji svim sredstvima podstiče razbijanje Jugoslavije.Nemački ekspert za tajne službe Erih Šmit Embaum kaže da je sudbina Jugoslavije odlučena krajem osamdesetih godina, kad je BND pomirio ustašku emigraciju i tzv. nacional-komuniste u Jugoslaviji. …Isuviše crnih stranica istorije Nemci su u Srbiji ispisali. Nemački avioni i piloti bombardovali su most u Varvarinu pun civila na Veliku Gospojinu, kada je u Varvarinu ubijeno i ranjeno 20 nedužnih građana.U martu 2004 Šiptari na Kosmetu u nemačkoj zoni odgovornosti takozvane mirovne misije KFOR/a, spalili sve što je Srpsko i srušene sve crkve i manastire a da su nemački vojnici to divljaštvo nemo posmatrali. Nemačko demonstriranje sile drugog dana prisustva na Kosovu i Metohiji, jasno je pokazalo na čijoj su strani,kada su u autu dvojica Srba u centru Prizrena bežeći od UCK približavala transporterima nemačkog Kfora.Nemački vojnici su procenili da Žarko Andrijević i Slavko Veselinović predstavljaju opasnost pa su ispalili hitac upozorenja u vazduh. Na snimku se jasno vidi da su se izbezumljeni Srbi zaustavili, a onda autom krenuli u rikverc.U tom momentu nemački potporučnik David Ferk, prvi put posle Drugog svetskog rata van Nemačke naređuje: "Otvori vatru na neprijatelja!". Nakon toga, nemački vojnici ispaljuju ravno 220 hitaca u Andrijevića i Veselinovića, kako je zvanično zapisano na sudu u nemačkom gradu Koblencu. Slavko Veselinović Bosanac koji je bio za volanom, usmrćen je na mestu dok se Žarko Andrijević još nekoliko minuta borio za život pored auta u lokvi krvi koja se slivala prema nemačkim vojnicima. Nemački vojnici i danas na Jarinju pucaju bojevom municijom na goloruki srpski narod koji brani svoje kuće i svoj životni prostor. ….Britanski istoričar i stručnjak za Drugi svetski rat Džefri Roberts (60) izneo je svoju teoriju, po kojoj bi, ako dođe do raspada EU, u Evropi na vlast mogao da dođe neki novi Hitler.Ukoliko se evrozona raspadne, ukoliko pukne EU, najverovatniji je da će umereni i demokratski političari biti zamenjeni različitim nacionalistima.- upozorio je Roberts.

08-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 2/5 - (6 Stemmen)
06-03-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.“Bolje je umreti stojeći nego živeti na kolenima.” – Če Gevara
Klik op de afbeelding om de link te volgen Oduvek je cena slobode bila velika, ali retki su oni koji su na licitaciji bili spremni da ulože sopstveni život.Dvije hiljade godina nakon Isusa pojavit će se Krist komunizma. Zvao se Ernesto Če Guevara. Još kao student sa svojim je najboljim prijateljem, putujući na motociklu,Če je obilazio Argentinu, Čile,Peru, Venecuelu.... Na putovanju se uvjerava u svu bijedu života u južnoameričkim selima, što ga je doveo do zaključka da je u regionu ukorenjena ekonomska nejednakost a njen uzrok je bio monopolistčki kapitalizam, neokolonijalizam, i imperijalizam,a jednini spas regiona je video u revoluciji svetkih razmera.Nakon raznih pokušaja, koji uključuju boravak u Gvatemali i najviše u Meksiku, Če je konačno svoj revolucionarni san ostvario sa Fidelom Castrom na Kubi 1960. godine. Poslije kubanske revolucije,Kastro je imenovao Če Gevaru kao upravnika zatvora „La Kabana“,koji je bio zadužen za čiščenje u vojsci koja je do tada bila pod Batistinom vlašcu,sprovodeči „revolucionarnu pravdu“ nad onima koji su se smatrali izdajnicima, špijunima ili ratnim zločincima.Ne zaboravimo,da su Batista i njegovi saučesnici ubili 20.000 ljudi. Iako se tačan broj kažnjenih smrtnom kaznom razlikuje od izvora do izvora, procenjuje se da je oko 200 zatvorenika pogubljeno.Pedro Korzo, istraživač iz Floride, barata cifrom od nekih dve stotine, slično onoj koju daje Armando Lago, penzionisani profesor ekonomije koji je osam godina proučavao materijale o egzekucijama na Kubi i sačinio listu od 179 imena. Mnoge egzekucije su se desile u mesecima kada je Če Gevara napustio mesto šefa zatvora. Zabilježeno je i to,da je Če Gevara linočno ubio jednog zatvorenika, o čemu je i sam pisao u svome dnevniku, naprimjer kad je uhvaćen neki Eutimio, osumnjičen da je doušnik. Guevara bilježi: "Situacija je postajala sve neugodnijom i za ljude i za Eutimija pa sam riješio problem tako da sam izvadio pištolj i upucao ga u desnu stranu mozga". Kasnije je to opisao i u pjesmi "Smrt jednog izdajice"….U jesen 1966. Če Guevara odlazi u Boliviju,gde nije mogao imati podršku jer su lokalni seljaci silno voljeli predsjednika Barrientosa. Predsjednik Bolivijske komunističke partije, Mario Monjes, također mu nije želio pomoći jer je simpatizirao Moskvu. Sam i napušten, Če se ipak odlučio na borbu.Bolivijska vojska uhvatila ga je 8. oktobra 1967. kod sela La Igera. Pukovnik Selić{poreklom iz Crne Gore} i kapetan Prado dogovaraju detalje pogubljenja. Za egzekuciju je odabran narednik Mario Teran. Poslednje reči Če Gevare su bile: „Pucaj, kukavico. Ubičeš samo čoveka.“ Prije nego je pogubljen, udario je jednog oficira koji je želeo da mu otme lulu, a admiralu Ugarteće, koji je nadgledao egzekuciju, pljunuo je u lice. Prema najnovije otkrivenim dokumentima, vidljivo je kako je „cijela operacija bila organizovana iz Bijele kuće pod vodstvom Walta Whitmana Rostowa i CIA-e. Čeova smrt označila je početak njegovog novog života. Postao je slavan na svim kontinentima ovoga svijeta. U oproštajnom pismu roditeljima Če piše:“moj marksizam je pustio korene i pročistio se. Uveren sam da je oružana borba jedino rešenje za narode koji se bore za slobodu, a ja sam dosledan u svojim uverenjima. Mnogi će me nazvati avanturistom. Ja to i jesam, ali druge vrste-jedan od onih koji rizikuju sopstvenu kožu da bi dokazali svoja ubeđenja. Pomislite ponekad na ovog malog vojnika sudbine dvadesetog veka.Moguće je da je ovo kraj. Ja ga ne tražim, ali i to spada u domen logične verovatnoće. Ako se tako desi, šaljem vam svoj poslednji zagrljaj.“…. Nelson Mandela Če Gevaru smatra „inspiracijom za svakog čoveka koji voli slobodu“.Žan-Pol Sartr ga je opisao kao „najcelokupnijeg čoveka njegovih godina; živeo je svoje reči, govorio svoja dela, i njegova priča i priča sveta su išle paralelnim tokom“.U Argentini mnoge srednje škole nose njegovo ime.Kolumbijski pisac Gabrijel Garsija Markes za Če Gevaru je rekao: „Mogao bih pisati hiljadu godina na milion strana o Če Gevari“. Britanski politicar Džordž Galovej je jednom prilikom izjavio: „Jedna od največih grešaka koju su SAD ikad napravile je što su načinile one fotografije mrtvog Čea. Njegov izgled koji podseča na Isusa Hrista obezbedio je da se njegov revolucionarni poziv pošalje ne samo buntovnim studentima, nego i u srca vernika.…. “ Časopis „Ekonomist“ je takode uporedio slike mrtvog Čea sa Mantenjinim „thumb|Mrtvim Hristosom“.Slavni američki pisac Ernest Hemingvej:“ Če je i mene veoma impresionirao i zainteresovao. To je fascinantna ličnost, redak čovek“…

06-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 4/5 - (6 Stemmen)
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.
Klik op de afbeelding om de link te volgen Danas se Srbija nalazi u potpunom rasulu i raspadu države i nacije. Nikada nije bila gora situacija u našem narodu.Okupirani smo iznutra i politički ološ, izdajnici, sprovodeći direktive svojih nalogodavaca, namerno uništavaju naše nacionalno biće i zatiru naš nacionalni identitet. Sve ovo što sada gledamo u poslednjih 20 godina, od dana raspada SFRJ,već se desilo na početku 1941.god. Isti akteri,isti zločinci,iste žrtve. I tada je Srbija prestala da postoji kao država, isto nam se i sada događa. Razlika je jedino u tome što je ološ sa zapada našla pravi način da nas uništi,IZNUTRA!!! Kosovo i Metohija nije samo teritorija. Kosovo i Metohija je pitanje nacionalnog identiteta, nacionalne kulture, istorijske vertikale srpskog naroda, pitanje nastanka srpske države i srpske crkve. Kosovo i Metohija je i ekonomsko pitanje, jer se rudna bogatstva u pokrajini procenjuju na tolike iznose, da je reč o bogatstvu koje može ozbiljno da obezbedi budući razvoj i napredak Srbije. Razgradnja Srbije još nije završena i da će zapadne sile učiniti sve da posle zaokruženja nezavisnosti Kosova i novog ataka na RS otvore i pitanje Vojvodine, koja se već odavno priprema za samostalnost{model iz Crne Gore će biti primenjen} ,a to je svima jasno,ali o tome svi ćute. Prvo treba da zaokruže državnost albanskog Kosova, onda da obesmisle i delimično ili potpuno ukinu Republiku Srpsku i tek će potom određene strukture u Nemačkoj, SAD i nekim susednim državama početi da se svim silama "zanimaju" za Vojvodinu. U Vojvodini je posejano seme razdora i mržnje prema Srbij i stalno se stvara osećaj ugroženosti od nekoga,a političke i medijske aktivnosti u tom pravcu su već počele. Čitajte poluvladine novine i pratite rad pseudobezbednosnog sektora i sve će vam biti jasno.U Novom Sadu i Vojvodini su otvorene brojne inostrane kancelarije - čak i diplomatisch predstavništva.Vojvodina se i u zvaničnom, političkom stavu - ne samo diferencira od Srbije - već sve više pominje u kontekstu Evropske Regije - Regiona Specijalnog Statusa - Separatne u odnosu na Srbiju. Konačan ishod treba biti konfederalizacija sadašnje Srbije, njeno pretapanje u državnu zajednicu pod imenom "Srbija i Vojvodina". Još ove godine će u Briselu biti ispostavljeno kao jedan od uslova koje Beograd mora ispuniti na putu za EU. Pre 20 godina u Crnoj Gori je svega desetak odsto birača podržavalo nezavisnost. Onda je deo vladajućeg DPS-a, uvidevši da Miloševićev brod tone, uspeo za svega šest godina da izbori konfederalni status, a tokom naredne tri godine i nezavisnost. Srbija nije dovršena kao država i njene unutrašnje snage doprinose njenom razaraju. Americka i EU poruka Srbima: što ste manji i nerazvijeniji Evropa vam je bliža, objerucke je prihvacena od intelektualne i politicke elite Srbije. Većina intelektualaca su prodane duše, izdali su um i dušu. To su duhovne prostitutie i lažljivi prevaranti. Propaganda o raju koji nas čeka kada uđemo u EU služi da bi naši političari nastavili da pljačkaju sopstvenu državu i građane. Kandidatura za EU i čitava ta farsa koja se igra pred gladnim i opljačkanim građanima, treba da posluži samo tome da građani ne izađu na ulicu i ne sruše odnarođeni režim.EU ne može da opstane kao zajednica u kojoj, recimo, Grčka,Potugal,Rumunija,Bugarska,Španija,itd… ne radi i pravi gubitke, a nemački poreski obveznici treba da pokriju te gubitke. Ta ekonomska politika vodi u bankrotstvo. Politika kojom se Srbija odriče Kosmeta zarad neke kandidature za člana EU, ne da nije državnička, pogrešna, već pogubna,izdajnička i zbog koje bi mnogi morali krivično da odgovaraju. Za Srbiju je najbolje da bude nezavisna i da radi sa svima.Srbija treba da bude glavni investitor i da sa drugim državama gradi kapitalne energetske i druge krupne objekte, koji će onda pokrenuti i ostalu privredu. Treba da sarađujemo privredno i bezbednostno sa svima koji to iskreno žele, ali bi ključni naš oslonac ipak trebala da bude Rusija. To je zemlji koja nam je bliska, pravoslavna, gde nas i zapad svrstava, koja je impresivna vojna sila a koja nas nikada neće napasti. Sa kojom možemo privredno odlično da sarađujemo i koja nam je širom otvorila svoje tržište da bez carine na njemu prodajemo sve što možemo da proizvedemo.Ovo su neke od neophodnih promena i aktivnosti u pravcu oporavka čitavog društva, uvođenja zakonitosti, koje bi Srbiju brzo izvukli iz krize, omogućili razvoj, zapošljavanje i opšti prosperitet građana. Crkva mora biti nosilac duhovnog preporoda.Neko kaže, nije zadatak Crkve da se bavi politikom. Izvinite, šta je radio Stefan Nemanja i Sveti Sava? Jesu li oni bili duhovnici i državnici?Crkva mora svojim primerom pokazati put izbavljenja.Srbiji pod hitno treba okupljanje i mobilisanje normalnih gradjana,da oteraju ovu Vlast i spase Srbiju od propasti i nestajanja. Treba pozvati ugledne ljude iz zemlje i rasejanja koji nikada nisu bili u politici ili na vlasti da se nađu na okruglom stolu za spas Srbije. Mora se napraviti jedan široki narodni front koji će sistemski promeniti politiku u Srbiji. Trebaju nam potpuno novi ljudi. Ljudi koji nisu zatrovani političkim ludilom.….. Postoje situacije u životu kada se čovjek jednostavno umori, ne može dalje i jednostavno hoće da se preda. Takve situacije se dešavaju i sa državama. Najbolji lijek za sve to je: stani, odmori malo, ali se i dalje ne predaj; drži svoju poziciju i na kraju ćeš pobijediti! Promene u Srbiji moraju da idu odozdo. Dakle, iz samoga naroda. ….Nema predaje!!! Građani Srbije, uzmite stvari u svoje ruke! Ne slušajte više te brbljivce i lažove! Ustanite! Pobunite se!

06-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 1/5 - (1 Stemmen)
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Raspad Jugoslavije-Hrvatska
Klik op de afbeelding om de link te volgen Nemacka,Vatikan i SAD su glavni akteri razbijanja Jugoslavije i stvaranja haosa na njenom zgaristu. Ove dve sile su pazljivo planirale, pripremile i potpomogle pokrete za otcepljenje koji su razorili Jugoslaviju. Nadalje, ucinile su sve u svojoj moci da produze i prosire gradjanske ratove koji us poceli u Hrvatskoj i nastavili se u BiH. Delovale su iza scene u svakoj etapi krize..…Hans Ditrih Genšer je 20. decembra 1991. priznao Hrvatsku, uz protivljenje svojih kolega iz Evrope. Privatno, tadašnji evropski izaslanik Lord Karington i međunarodni posrednik UN Sajrus Vens bili su besni na Genšera zbog njegovog angažovanja u priznavanju dve bivše republike SFRJ. Sajrus Vens je kasnije taj sukob nazvao „ratom gospodina Genšera“. Vens je tvrdio da će to priznavanje poništiti diplomatske napore kojima je on pokušavao da smiri sukob ili izazvati njegov početak u Hrvatskoj, a zatim i širenje tog ratnog požara na BiH, što se u suštini i dogodilo.Genšer bio i jedan od vojnika fašističke Nemačke u Drugom svetskom ratu. Sa 16 godina mobilisan je u 12. armiju generala Valtera Venka, koji je postao član nacističke partije na kraju rata, 1945.. Nemačka nije dala samo diplomatsku pomoć, već i oruzje, čak i posle međunarodne zabrane isporuke oruzja iz 1991.…CIA je već 1980 crtala „karte“ o raskomadanju Jugoslavije i 1990 u analitičkoj studiji predviđala „krvavi raspad Jugoslavije u sledećih 18 meseci“. Dakle, nedvoumno je jasno da je morala da ima izvrsne agentske i prijateljske izvore (neki od članova Predsedništva SFRJ i vođe republika su to javno i priznali, a ni ambasador SAD-a Zimmermann nije krio svih svojih izvora)! Iz obaveštajne prakse dobro znamo kakve planove i zadatke je imala CIA da bi sprovela globalne planove i zadatke američke politike nakon raspada Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta! Za takvu delatnost su, naravno, potrebni detaljni scenariji, planovi i konkretni zadaci, da o novcu i ne pričamo. Znači, radilo se o vođenoj ili dirigovanoj destabilizaciji Jugoslavije! Ni ostale strane obaveštajne službe nisu bile lenje.Profesor Erih Smit Enbom u svojoj knjizi „Ratnici u senci“, na primer, iznosi ozbiljne prigovore na račun ministra inostranih poslova Klausa Kinkela, njegovog rada u tajnoj službi i njegovog odnosa prema jugoslovenskom pitanju. Najvažnija teza ove knjige je da je Kinkel svojevremeno, kao šef nemačke tajne službe BND, planski radio na razbijanju Jugoslavije, uz pomoć hrvatskih fašističkih grupa u egzilu. Slično kao i Nemačka, ni Hrvatska se nije mogla pomiriti sa porazom i političkim prilikama nastalim posle Drugog svetskog rata. Kao što se Nemačka zaklinjala da će se ponovo ujediniti, hrvatski nacionalisti su ispisali na svojim zastavama zahtev za ponovnim razbijanjem Jugoslavije. Da su pri tom računali na izdašnu pomoć, izmedju ostalog, i vojnu, iz Nemačke, nije ni potrebno spominjati, jer je i hrvatska država stvorena 1941. bila nemačka tvorevina.Krajem 70-ih godina demonstrirao je klerofašistički pokret u Hrvatskoj svoju snagu javnim nošenjem ustaških zastava. Nije bilo nikoga u Zagrebu “ piše Smit Embom “ koji nije nosio stari grb. Pošto je Bruno Busić ubijen 1979. u Parizu, kao njegov naslednik nastupio je dr Franjo Tudjman.“ Rat u Hrvatskoj počeo je onoga dana kada su Tuđman i Mesić krenuli sa rehabilitacijom ustaštva i NDH, uvođenjem novčane jedinice zvane kuna (tako se zvala samo za vreme NDH) i zahtevom Srbima da potpišu lojalnost novoj hrvatskoj državi. To isto, na početku svoje države, uradio je Ante Pavelić. Tuđman je u javnom nastupu na Trgu Bana Jelačića 24. maja 92 godine u Zagrebu, izjavio, citiram doslovce:” rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije želela, ali mi smo procenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske.Zbog toga smo mi vodili politiku pregovaranja, a iza tih pregovora smo formirali svoje vojne jedinice."……"Franjo Tuđman bio je na čelu zločinačkog pokreta, koji je imao za cilj stvaranje velike Hrvatske, rekao je haški tužilac Kenet Skot u završnoj riječi na suđenju bivšim liderima Herceg Bosne. Svjedoci su pokazali da je Tuđman bio opsjednut idejom obnove Banovine u njenim granicama iz 1939. godine", tvrdi Skot,koji je svoje tvrdnje potkrijepio transkriptima iz Tuđmanovog kabineta, kao i izjavama koje su javno davali hrvatski, bosansko-hercegovački i strani funkcioneri.…Milošević se zalagao za rešenje na osnovu dva principa - ravnopravnosti i jednakosti svih naroda u BiH i odlučivanja konsenzusom i i pristao je na Vens-Ovenov mirovni plan za BiH. To pokazuje da nije imao planove za stvaranje 'velike Srbije'. DŽejms Biset, bivši ambasador Kanade u Jugoslaviji svedočio je kao svedok odbrane bivšeg predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića pred Haškim tribunalom. Biset je ponovio da je tvrdnja Tribunala da je Milošević radio na stvaranju Velike Srbije - čista fantazija.”Za vreme mog službovanja u Jugoslaviji od 1990. do 1992. godine vrlo pažljivo pratio događaje u Jugoslaviji i da ni u kom slučaju Milosević nije pokušavao da stvori Veliku Srbiju. On je činio sve što je bilo u njegovoj moći da očuva jedinstvenu Jugoslaviju. Tribunal i mediji su mnoge njegove govore pogrešno tumačili. Ako se pažljivo čita njegov govor u Kosovu (Gazimestan), za kojeg kažu da predstavlja najavu plana za stvaranje velike Srbije, postaje jasno je da je Milošević želeo da očuva multietničku Jugoslaviju. Mnogi Albanci koji su radili u državnoj službi kao policajci i slično nisu bili izbačeni sa posla, već su se na svoju inicijativu povukli sa tih funkcija. Svedočio sam i da nije bilo mnogo nasilja na Kosovu sve dok teroristička OVK nije uzela oružje i počela da ubija srpske policajce, gradonačelnike i Albance koji se nisu slagali sa njihovim ciljevima. Milošević je tada, naravno, učinio ono što bi učinio svaki predsednik države, poslao bezbednosne snage sa namerom da uguše oružanu pobunu organizacije, koju je američki Stejt deparment samo godinu dana ranije, 1998, i zvanično okarakterisao kao terorističku” - zaključio je Biset. On je istakao je da Milošević ne bi aktivno učestvovao u svim mirovnim inicijativama koje su bile preduzimane u tom periodu da je imao nameru da gradi neku veliku Srbiju.….“Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska,koja je formalno-pravno još postojala. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat. Prema Tuđmanovoj ideji, Srbi su trebali nestati iz Hrvatske, a ubistvo Kira naređeno je od samog vrha države",tvrdi Josip Boljkovac,bivši ministar odbrane Hrvatske. Tokom mitinga hrvatskih separatista u Spliti, maja 1991. godine, demonstarnti su zadavili mladog vojnika i njegovo telo bacili na ulicu,a paravojne snage republike Hrvatske započele sukob napadima na kasarne JNA u Hrvatskoj. Ovakvi i slični događaji su bili ostavrenje predviđanja koje je dala CIA. Ciklus nasilja koji će unistitii Jugoslaviju pokrenut je naredbom slovenačkog predsednika Kučana kojom on od svojih trupa trazi da zauzmu granične prelaze iz Jugoslavije prema Italiji i Austriji, kao i prestonicu Slovenije, Ljubljanu. Skinute su Jugoslovenske zastave i zamenjene slovenačkim. Prema povelji UN i opšte priznatim pravima svake zemlje, ovaj čin je klasičan primer oružane pobune protiv suverene države. Ta država je onda dužna da upotrebi sve mere koje joj stoje na raspolaganju da bi ponovo uspostavila pravni poredak…Jugoslaviju su razbili po principu koji je identičan Hitlerovom iz 1941. godine. Njegova karta i karta ove rasturene Jugoslavije devedesetih su skoro iste.Primena fašističkih metoda u procesu globalizacije ukazuje, verodostojno, na prisustvo prikrivenih fašista u samom vrhu kreatora svetske politike.….STIPE MESIĆ: “Mislim da sam obavio zadatak i Jugoslavije više nema i hvala Vam lijepo.”

06-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 1/5 - (2 Stemmen)
03-03-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Komunizam za neznalice
Klik op de afbeelding om de link te volgen Često čujemo da neko kaže: “za vrijeme komunizma”, iz čega proizlazi da je komunizam već postojao, a da je propao. No, je li komunizam, zaista postojao? “Da, naravno, da je postojao”, odgovorila bi ogromna većina ljudi. Međutim, takav odgovor ne zadovoljava. On je naprosto netačan! Komunizam, govoreći po Marxu, nikada nije postojao,već pohlepa i razvratnost diktatora pod maskom "komunizma", a kako nešto nije postojalo, to onda ne može ni propasti.Boljševici su osvojili vlast 1917 sa perspektivom svetske revolucije. Oktobarska Revolucija je bila močan podsticaj za ostatak Evrope, počev sa Nemačkom gde bi revolucija uspela da nije bilo kukavičke izdaje socijal-demokratskih lidera koji su spasli kapitalizam. Svet je platio užasnu cenu za ovaj zločin, sa ekonomskim i socijalnim konvulzijama u dve dekade izmedu ratova, trijumfom Hitlera u Nemačkoj, gradjanskim ratom u Spaniji i konačno užasima novog svetskog rata.Klasična kapitalistička propaganda kaže da je komunizam utopija, da je to mnogo dobro ali da je ne ostvarljivo. Naravno da je neostvarljivo ako se za nešto ne boriš, zar nije prirodno da se teži ka boljem... Moramo imati na umu da komunizam nije počeo sa Marksom i Engelsom. Bilo je velikih mislilaca pre njih koji su zastupali ideju društva bez klasa baziranih na privatnoj svojini:Robert Oven, Furije, Sen Simon i drugi. Još u 16. veku, Tomas Mor je napisao svoju proslavljenu knjigu Utopija, koja opisuje komunističko društvo. Cak i pre toga, rani hriščani su se organizovali u zajednice iz kojih je privatna svojina bila rigorozno isljučena, kao sto se moze pročaitati u "Delima apostola". Između Hristove propovedi na Gori i moralnog kodeksa graditelja komunizma ne postoji razlika. U Novom zavjetu se kaže: U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, niko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.".... Isus je bio veliki protivnik vlasništva, zagovarao je besklasno društvo, protivio se bogaćenju, zalagao se za raspodjelu dobara zajednici a ne pojedincima . Još od antike i Platonove „Države” postoji želja da se iznađe najbolji način za život. Već u ranom hrišćanstvu postoje elementi utopije, pokušaj stvaranja trajnijeg modela organizovanja društva. Čitavi 18. i 19. vek zasnovani su na stremljenju ka tehnološkom raju, upotrebi mašina u smislu utopije, ona postaje materijalistička. Internet poseduje ogroman utopijski potencijal. U vreme svog nastanka, ljudi koji su imali pristup Internetu nazivali su sebe „netizansima”. Zatim se pojavio fenomen „sekond lajf“ (drugi život), gde možete da živite paralelno, van stvarnog života. Blogovi su postali zatvorene zajednice, neka vrsta sekte istomišljenika. Ali, kao i sve ostalo i Internet je doživeo svoju komercijalizaciju. On je veliki izvor zarade i dokaz u šta utopija može da se pretvori. „Fejsbuk” je slika našeg vremena….I Nikola Tesla dao je, na početku Prvog svetskog rata, svoj doprinos utopijskoj misli,i u svom radu „Čudesni svet kojeg će stvoriti elektricitet”, opisao raznovrsne mašine i izume koji će olakšati život u budućnosti. Sa druge strane, imate fenomen grupe zvane „Reinbou femili”, oni su ostaci hipi zajednice, to su ljudi koji se okupljaju u ambijentu netaknute prirode, bežeći od tehnologije. Zato smatram da utopija, kao nada, nikada ne može biti iskorenjena. Hrist i Marks su bili propovednici raja, prvi nebeskog drugi zemaljskog, njihovi sledbenici su stvorili organizacije, prvi Crkvu, drugi Komunističku partiju, da obećani raj ostvare.Karl Marks, u gim­na­ziji, sa sedam­na­est godina, piše esej: “O zajed­nici Ver­nog sa Hri­stom”, što nam govori da je Marks u to vreme, da tako kažemo, bio ume­reni hrišćanin.Nauka je srušila hrišćanski mit o nebeskom raju, a život komunističku utopiju o zemaljskom raju. Srž komunizma nije profit,njegova ideja nije bezkonačno iskoriščavanje radne snage, bezkonačno skupljanje bogatstva, neograničena rast, neograničene želje, a nije ni vladanje elite koja drže pod palcem milijarde.Njegova ideja je "solidarnost"...Apsurdno shvatanje je da u marksizmu "sve reducirano na ekonomiju". Po materijalistickoj koncepciji istorije njen determinisuci element je produkcija [proizvodnja] i reprodukcija u stvarnom zivotu.Vise od ovoga Marks nije nikada tvrdio. Ako stoga neko izvrce ovo u stav da je ekonomski element jedini determinisuceg karaktera, onda ga [stav] transformise u besmislenu, apstraktnu i apsurdnu frazu. Ekonomska situacija je baza, ali razliciti elementi superstrukture - politicke forme klasne borbe i njene posledice, uredenja uspostavljena od strane pobednicke klase posle uspesne bitke, itd. - forme zakona - i onda cak i refleksije svih ovih stvarnih borbi u mozgovima boraca: politicke, legalne, filozofske teorije, religiozne ideje i njihov dalji razvoj u sistem dogmi - takode izrazavaju njihov uticaj na tok istorijske borbe i na mnogo nacina su presudne u odredivanju njihovih formi.Kad u toku razvitka budu iščezle klasne razlike i cela proizvodnja bude koncentrisana u rukama udruženih individua, javna vlast izgubiće politički karakter. Politička vlast u pravom smislu jeste organizovana vlast jedne klase za ugnjetavanje druge klase. Kad se proleterijat u borbi protiv buržoazije nužno bude ujedinio u klasu, kad bude revolucijom postao vladajuća klasa i kad kao vladajuća klasa nasilno ukine stare odnose proizvodnje, on će s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uslove opstanka klase, klase uopšte, a time i svoju sopstvenu klasnu vladavinu. Svako ko pročita Manifest može videti da su upravo Marks i Engels bili ti koji su predvideli ovu situaciju pre 150 godina. Oni su objasnili da se kapitalizam mora razvijati kao svetski sistem. Danas su tu analizu brilijantno potvrdili dogadaji.Tokom 20-tog veka smo več iskusili dva svetska rata kao rezultat kapitalističke krize. Drugi je uzrokovao 55 miliona smrti i skoro doveo do destrukcije ljudske civilizacije. Sa neverovantom dalekovidoscu, autori Manifesta su predvideli uslove kroz koje sada prolazi radnicka klasa u svim zemljama. Ljudi su retardirana vrsta koja se dogovorila da će novac imati vrednost, da bi jedni patili a drugi uživali, i "svi smo se složili oko toga".Zašto su se ljudi složili oko toga? Jer je novac ogledalo ljudske pohlepe a kapitalizam je njegova kristalizacija. U Globalizamu nema mesta za emocije,poeziju,filozofiju, da bi se čovek razvio kao umno i osećajno biće,već samo za robotizovane nakaze poput Ramba i raznih terminatora koje nam nudi Holivudska filmska industrija,sa ciljem da se stvori masovni idiotizam.Na glavnim elektronskim medjima nema ni jedne ozbiljnije i temeljnije diskusije o problemima čoveka,zato i postoje sve te televizije u kojima je 99% emisija zabavnog karaktera,kojima je glavni cilj da zaglupe i idiotizuju čoveka,a s’druge strane život na planeti u svim državama polako nestaje,priroda se nemilice zagađuje,čovek stalno ratuje, i sa sobom, i sa drugima,svuda…on nestaje,mutira…tako da je glavna poenta svih tih televizija ta,da u momemtu kada čovek oseti nezadovoljstvo sve gorim i gorim životom,ne uključi um da razluči šta je šta i da tako pokuša da nađe rešenje za svoje probleme,već da po “munjevitoj” robotizovanoj refleksnoj navici, pritisne taster na daljinski,i tako uđe u virtuelni svet raznih televizija gde će samo naći utehu i kompenzaciju za svoj već unapred prihvaćen život gubitnika,zombija….Kapitalizam spaljuje sve pred sobom, koji u krajnjoj instanci ima planetarno-ekocidni karakter,dakle uništava svet , prirodu,reke… i samim tim čoveka. Iz Unicefa se ističe da glad ubije 2,5 miliona djece svake godine.Trećina stanovnika Zemlje nema adekvatnu ishranu, higijenu, zdravstvo i obrazovanje.U isto vrijeme, sagorijevanjem fosilnih goriva, zagrijava se planeta s potencijalno katastrofalnim klimatskim posljedicama za sve nas.Ratovi nastavljaju pustošiti i masovno odnose ljudske živote, a postojanje i razvoj novog oružja za masovno uništenje nosi nesagledive opasnosti i još veće strahote koje dolaze. Ko je odgovoran za ovakvo stanje? Naravno, sistem koji je prethodna dva stoljeća bio dominantan … kapitalizam...Činjenica da je kapitalizam na izdahu, nažalost ne znači da će se predati bez borbe.Mnogi spominju fašizam (i nacizam) kao nešto strašno okrutno, nehumano i genocidno – ali te modele je važno, danas možda više no ikad, staviti u pravi kontekst.Fašizam nije ništa drugo nego zadnja linija odbrane kapitalizma.U fašizmu apsolutnu vlast drže upravo korporacije, zato se taj sistem često i naziva korporativizam.Harizmatične vođe nisu ništa drugo nego obični glasnogovornici tog sistema i njihovih pravih vladara. Fašizam se uvodi u trenutku kada radnici počnu otvoreno prijetiti kapitalističkom sistemu. Pred-revolucionarno doba je vrijeme kada fašizam otvoreno stupa na snagu....Negdje sporije, a negdje brže ime Karl Marxa danas se kao virus širi ulicama od Tel Aviva, Londona, Sydneya do Madrida, New Yorka i Oaklanda. "Manifest komunističke partije" kratki je proglas, na tek 50-ak stranica, koji se direktno obraća radnicima. Eksplicitno je opisan kapitalistički sistem, potreba revolucije kao i način uspostave post-revolucionarnog društva.Ta mala knjižica, jednostavnog stila pisanja, utjeruje strah u kosti vladajućih elita već 150 godina.Samo je pitanje dana kada će organizovane skupine građana početi propagirati potrebu "klasne svijesti" i pozivati na "konačni obračun protiv kapitalizma." Revolucija nije evolucija i revolucija nije reforma.Nažalost, revolucija je neizbježna.Kamo sreće da je Marx bio u krivu i da kapitalizam isčezne poput jutarnje magle i da svi zajedno zakoračimo u jedan bezbrižniji sunčani dan. Ako išta iz kasnije istorije treba da nas nauči, onda je to ovo: niko i ništa ne može slomiti nesvesnu volju radničke klase da promeni društvo. Istina, bilo je mnogo tragičnih poraza, kao što je poraz revolucije iz 1848, Pariške Komune, i sada konačne likvidacije poslednjih preostalih dostignuča Oktobarske Revolucije u Rusiji. A ipak, u svakom od ovih slučajeva, radnici su se uvek oporavljali od efekata svakog unazadjivanja i vračali se na put borbe, i to iz vrlo jakog razloga, jer nisu imali alternativu. ..........................................Ljudi su ube­đeni da je Isus ponu­dio ključ i način kako da se stigne na nebo, a Marks je ponu­dio ključ i način kako da se pri­tekne u pomoć glad­nima, siro­ma­šnima i ugnje­te­nima na ovoj zemlji. Što se Mark­sove kri­tike reli­gije tiče, kao prvo – on nije napi­sao neku posebnu kri­tiku reli­gije niti isto­rij­sko osve­tlje­nje reli­gij­ske pro­ble­ma­tike u svetu, a drugo – Marks se nije bavio reli­gi­jom kao siste­mom vred­no­sti nego je izneo neko­liko teza koje nije raz­vio u celo­vit sistem. Marks nigde nije rekao da je reli­gija otrov za narod, za poni­žene i uvre­đene, nego je rekao da je opi­jum, a Rusi su bukvalno pre­vo­dili. Od Kro­pot­kina pa posle do levih ekstrema Lenjina i Sta­ljina kasnije, da je reli­gija otrov za narod i da je treba ukinuti.Međutim, Marks je izvan­redno dobro pozna­vao crkvenu dok­trinu budući da je bio levi Hege­li­ja­nac, i u crkvi je video isto­rij­sku inkar­na­ciju, odno­sno devi­ja­ciju izvorne reli­gij­ske impe­rije koja spada u sumu ljud­skih vred­no­sti. Da li bi tako mali narod,Jevreji, dva­de­set i pet‑šest vekova opstao da nisu imali reli­gij­ski sistem ute­me­ljen na pro­ro­cima, i tako dalje.…U svo­joj ranoj mla­do­sti Marks je bio hri­šća­nin. Prvo nje­govo pisano delo — barem od onih koja su do nas sti­gla — nosilo je naslov "Zajed­nica ver­nih u Hri­stu". Tu sre­ćemo ovu lepu misao: — "Uz pomoć lju­bavi kojom lju­bimo Hri­sta mi isto­vre­meno okre­ćemo srca naša prema braći našoj koja su s nama naj­bliže pove­zana, radi kojih je On lično Sebe pri­neo na žrtvu". Marks je dakle pozna­vao sred­stvo pomoću kojega ljudi mogu postati braća među sobom — to je bilo hri­šćan­stvo. On nasta­vlja: — "Zajed­nica u Hri­stu" je u sta­nju da pruži unu­tra­šnje ushi­će­nje, utehu u bolu, spo­kojno pove­re­nje u sebe i srce ose­tljivo da ljud­ski voli sve što je ple­me­nito i veliko, ne iz želje za ambi­ci­jom ili sla­vom, već Hri­sta radi". Marks:"Hrišćanstvo sa svo­jim kul­tom apstrakt­nog čoveka, i posebno sa svo­jim gra­đan­skim obli­cima i vido­vima kakvi su pro­te­stan­ti­zam, dei­zam i tome slično, jeste naj­sa­vr­še­niji oblik reli­gije" — glava prva, deo četvrti "Kapi­tala". Danas je došlo dotle da, citi­ram savre­me­nog fran­cu­skog aka­de­mika koji je inače biskup, vla­dika: "Kada se stvari dobro izuče, pravo je čudo da crkva razumno, uko­liko ga imamo, nije Karla Marksa već pro­gla­sila za sve­tog oca po dubini nje­gove misli i po pro­gno­zama koje je vreme potvrdilo."…

03-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 5/5 - (2 Stemmen)
01-03-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen. Deset strategija manipulacije ljudima
Klik op de afbeelding om de link te volgen Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija: 1) PREUSMERAVANJE PAŽNJE Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta. 2) STVARANJE PROBLEMA Ta metoda se naziva i “problem-reagovanje-rešenje”. Treba stvoriti problem, da bi deo javnosti reagovao na njega. Na primer: izazvati i prenositi nasilje sa namerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. 3) POSTUPNOST PROMENA Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu meru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mesecima i godinama. Promene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svet se tako vremenom menja, a da to ne budi svest o promenama. 4) ODLAGANJE Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unapred. Ljudi tako ne osete odjednom svu težinu promena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promeni. Sem toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvatanje. 5) UPOTREBA DEČIJEG JEZIKA Kada se odraslima obraća kao kad se govori deci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj meri se koristi i prilikom reklamiranja. 6) BUĐENJE EMOCIJA Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svest zamjenjuju emotivni impulsi (bes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja. 7) NEZNANJE Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod proseka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv. 8) VELIČANJE GLUPOSTI Javnost treba podsticati u prihvatanju prosečnosti. Potrebno je ubediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci. 9) STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE Treba ubediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usled oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcenjen pojedinac, opterećen osećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema. 10) ZLOUPOTREBA ZNANJA Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga poseduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čoveku i na fizičkom i na psihičkom planu. ..........Najbolje je, ako se kako može, ne gledati televiziju, ne slušati radio i ne čitati novine uopšte, jer to su tri najjača sredstva manipulacije ljudima, u kojima sem namere da se ljudima manipuliše gotovo da ničeg drugog i nema, imajući na umu da isključivo pravo vlasništva i pravo korišćenja ovih sredstava manipulacije stoji u rukama upravo onih najviših naših i svetskih moćnika i manipulatora. Bilo bi pametno uključivati televizor samo kad je na programu neka ljubavna romansa, dobra komedija, sportski događaj ili neka naučna emisija....

01-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 5/5 - (1 Stemmen)
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Nacisti i fasisti su idejni tvorci Evropske Unije
Klik op de afbeelding om de link te volgen Nacisti i fasisti su idejni tvorci Evropske Unije…Projekt ujedinjene Europe nije plod liberalne misli već totalitarnih ideologija i njihovih raznih varijanti, ali hajde da vidimo tko su praoci i apostoli europske ideje.Počnimo od Gebelsa - bio je ministar propagande Trećeg rajha, ličnost za čije se ime vežu zločinačke inicijative, spaljivanje knjiga, kampanja protiv Jevreja.“Tehnologija transporta i telekomunikacija smanjuje udaljenosti između naroda i to će neminovno dovesti do evropske integracije, veliki njemački rajh će reorganizirati Evropu, srušiti granice koje još razdvajaju evropske narode i omogućiti im da lakše žive zajedno; za 50 godina ljudi više neće razmišljati u kategorijama nacije ", govorio je Gebels 1940. godine. Hitler je u Nirnbergu 1937. rekao i ovo: "Nas više interesuje ujedinjena Evropa kao harmonična porodica naroda od bilo koje države". Međutim, najartikulisanija nacistička misao po ovom pitanju će se iskristalisati 1942. na velikoj konferenciji u Berlinu na temu "Europaische Wirtschaftsgemeinschaft", ili doslovno "Evropska ekonomska zajednica". Zaključak konferencije: jedinstveno tržište sa rajhsmarkom kao referentnom valutom. San različit od sna Bundesbanke devedesetih godina?Mussolinijev ministar finansija od 1922. do 1925. Čak i 1941. godine.Ministar ekonomije Trećeg rajha Valter Funk, koji je ujedno bio i predsednik centralne banke Trećeg rajha, izjavio je 1942. godine da se što pre mora postići jedinstveno evropsko tržište, da se ne može tolerisati Evropa sa bezbroj malih država, svaka sa svojom valutom…. “Mislim da bismo, kako je već prije Führeru predloženo u mojim zapisnicima, trebali što prije, čim postignemo značajan vojni uspjeh, proglasiti evropsku konfederaciju u posebnom obliku”. (Ribbentrop, European Confederation, 21.III.1943., reprint Lipgens, str. 122-123.)…U prilogu dokumentima sa suđenja u Nirnbergu za ratne zločine nalazi se i pismo kojeg je direktor glasovitog koncerna IG Farben (temelj nacističke industrije smrti kojeg je, inače, finansirao i Preskot Šeldon Buš, bankar, senator i otac GHVBusha te djed GVBusha) August von Knieriem poslao nacističkoj vladi 20. jula 1940. U tom su pismu navedena sredstva pomoću kojih IG Farben namjerava učvrstiti svoju vodeću ulogu u Europi, pa se u tu svrhu navode: zajednička evropska valuta, zajedničko evropsko zakonodavstvo, čak i evropski sudski sustav, razumije se – sve pod kontrolom IG Farbena, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od najmoćnijih svjetskih monopola. Ne zaboravimo i Katoličku crkvu, koja je spasla preko 10.000 okorelih nacista "pacovskim kanalima",koje je prebacila u Ameriku. Da li je nacizam kao politički fenomen preživio Drugi svjetski rat i da li je zamaskiran prenesen u SAD kao tajna ideologija financijsko-političkih moćnika koji kreiraju NWO? Što nisu uspjeli ratom sad uspevaju ekonomijom. …...EU je u suštini vješto zamaskirani Rajh - ovog puta napravljen bez rata, ali s istom svrhom da se dobiju sirovine, jeftina radna snaga i tržišta, što su po definiciji kolonije. Činjenica da su nacisti bili uključeni u aktivnosti globalne središnje banke koja sada krišom postaje najjače ekonomsko oružje svjetske vlade je zastrašujuća. Baš kao i u institucijama koje su činile embrionalni stadij Evropske Unije, nacistički otisci prstiju su vidljivi u svim izvorima pomaka prema globalnom autoritetu koji bi trebao vladati planetom ukidajući nacionalne suverenitete država. Ova činjenica ruši sve reklame da je globalna vlada dobronamjerna, humanitarna ili progresivna.Vezanost Bilderberg grupe koja je osnovana 1954 godine za ideju evropske integracije bila je očigledno prisutna od samog početka. Jozef Retinger, jedan od osnivača Bilderberga, bio je i osnivač Evropskog pokreta, ali i jedan od utemeljivača Evropske ekonomske zajednice. Okupljanja članova Bilderberg grupe, na kojima se dogovaraju pravci u kojima će se kretati svetska politika i ekomonija, svake godine izazivaju pažnju medija, a obavijeni su velom tajne. ” Bilo bi nemoguće da razvijemo plan za svet da smo bili izloženi publicitetu” - rekao je jednom prilikom Dejvid Rokfeler, jedan od uticajnijih članova. Glavni cilj Iluminata{Bilderberg grupe} je stvaranje jedinstvene svetske vlade, koju čine 120 predstavnika uprave{trista do četirsto najbogatijih ljudi sveta}, koji poseduju više od 80% svetske imovine odnosno kapitala, koji vedre i oblače svetom bez ikakvih demokratskih kontrola. Globalizacija nije ništa drugo do druga reč za sprovodjenje kolonijalne politike udruženim snagama bivših kolonijalnih gospodara pod zastavom NATO/a, kako bi povratili zajedničkim snagama sve ono što su pojedinačno, u predhodnom stoleću, izgubili. ….Kao sto svi znamo, pocetkom devedesetih ponovili su se dogadjaji iz četrdesetih, kada su krajinski Srbi, jos jednom, predati brutalnom zagrebackom rezimu. Srbi iz Bosne i Hercegovine bivaju gurani pod vlast muslimanima, a Srbi sa Kosova i Metohije predati Albancima na milost i nemilost, da budu pljackani, proterivani i ubijani. Kada se podvuče linija i svedu računi ispada da Nemci nisu izgubili rat, samo je pobeda odlozena za bolja vremena, opljackani kapital iz WWII vešto skrivan u Juznoj Americi, koji je otvoreno legalizovan i ulozen u interesantne projekte….

Bijlagen:
387541_472345372836619_1605364372_n.jpg (41.9 KB)   

01-03-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 0/5 - (0 Stemmen)
23-02-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Kosovo i Metohija je srce Srbije
Klik op de afbeelding om de link te volgen Još od ranog Srednjeg veka, počev od 7. veka, kada su Srbi došli na Balkan, oblast Kosova i Metohije postala je središna zemlja Srpskog naroda, i to je ostala kroz vekove turskog ropstva sve do najnovijeg doba. Svi naučno valjani arheološki, lingvistički i istorijski izvori od tada pa nadalje svedoče o etničkoj homogenosti Srba na Kosovu i Metohiji. Albanci nikada ne koriste naziv „Metohija” pošto ovaj termin znači „crkvena zemlja”. Od 10. veka, Kosovo i Metohija sa Skadrom bili su u sastavu srpske države. Tek od polovine 18. veka prodiru na Kosovo i Metohiju Albanci, kojih je ranije bilo svega par procenata, i to uglavnom oko Đakovice i manje grupice u rudarskim naseljima. Sa svojih planina u današnjoj Albaniji Arnauti tada silaze u plodnije ravnice Kosova i Metohije, podstaknuti naročito islamizacijom, a zatim i pojačanom turskom politikom prema Srbima. Ova se migracija Albanaca pretvorila u masovnu kolonizaciju Kosova i Metohije.Izveštaji katoličkih vizitatora iz XVII i XVIII veka pokazuju veoma jasno neke stvari. Najpre, očigledno je da ce etnička granica srpskog i albanskog naroda krajem XVI veka još uvek nalazila tamo gde je identifikovana stotinu i više godina ranije, "na stavama Crnog i Belog Drima", ili tačnije - na liniji današnje državne granice sa "džepovima" na obe strane: srpskim, u Altinu na današnjoj teritoriji Albanije, i albanskim, u oblasti Paštrika i Ribnice [kasnije - Has] na jugoslovenskoj strani. To znači, dalje, da ce tek u XVII veku etnička granica između Srba i Albanaca počela na ovom sektoru lagano pomerati na istok. Veoma je značajno što izveštaji saglasno govore o ovoj zemlji kao o Srbiji, u kojoj je ogromna većina i dalje srpska. Prizren je "glavni grad Srbije" u celom ovom periodu, sve do kraja XVIII veka. Isto tako, izveštaji evidentiraju albansku kolonizaciju u svim njenim glavnim vidovima, makar ona još i ne bila onako masovna kakva će postati, videćemo, tek u XIX i XX veku. Oslobodilački rat Srbije i Crne Gore protiv Turske 1876-7. i 1877-8. označavaju i prvi ozbiljniji sudar Srba sa Albancima. U jednom prodoru tada, Srbi su za kratko oslobodili Kosovo i Metohiju, ali su rusko-turskim mirom u Jedrenu 1878. naterani da se povuku. Zato je Srpski živalj od tada podvrgnut novim, osvetničkim pogromima, bukvalnom istrebljenju i genocidu. Ovi pogromi dobijaju svoj organizovani karakter u albanskoj "Prizrenskoj ligi", osnovanoj 1878. pod nesumnjivim pokroviteljstvom turske Porte, sa ciljem prvenstveno - odbrana interesa turske islamske imperije,s namerom da pomoću nje izigra odluke Berlinskog kongresa koji je održavan iste godine, što priznaje i hrvatsko-komunistička Enciklopedija Jugoslavije (I, Zagreb 1955, str. 157). Tada je po prvi put formulisan koncept "Velike Albanije", usmeren protiv balkanskih država koje se pripremaju da oslobode svoje sunarodnike od muslimanskog ropstva. Iako je "Prizrenska liga" ubrzo ukinuta, njen program nije prestao, tako da se i danas može naći novoštampana karta "Velike Albanije", koja doseže ne samo do Kosova, već i do Raške….. Istorijski izvori ne pominju Albance pre XI veka, te je njihov postanak i razvoj do toga vremena- praistorija; a drugo, jezik Albanaca ima u velikoj porodici indoevropskih jezika izuzetan položaj - nema mu bliskih srodnika. Za pouzdanije istraživanje i zaključivanje o genetičkoj vezi albanskog jezika sa pretpostavljenim ilirskim pretkom bilo bi potrebno znati ilirski jezik, a o njemu ima vrlo malo građe i znanja, samo iz posrednih izvora [u grčkih autora i u onomastičkom materijalu]. Šiptari-kako sebe sami Albanci zovu- nikako ne mogu biti Iliri ili njihovi potomci. Ilirska plemena je 167. godine pre Hrista u potpunosti pokorila Rimska Imperija i ona su zaključno sa 3. vekom bila romanizovana; potomci Ilira uglavnom su srednjevekovni "Vlasi". Područje Albanije pri kraju rimskog perioda, bez obzira na to da li je albanski narod bio na toj teritoriji autohton ili se doselio na nju sa istoka, u civilizacijskom pogledu nije albansko, pa ni ilirsko, već romansko: ono je određeno kulturom gradova u jadranskom primorju i prometom duž glavnih rimskih komunikacija, od kojih dve izuzetno značajne vezuju jadransko primorje sa središnjim oblastima Poluostrva: jedna iz Skadra preko Prizrena prema Nišu odnosno Skoplju, i druga- od Drača preko Ohrida na Solun [Via Egnatia]. Istorijski izvori iz tog vremena uopšte ne govore o Albancima: niti o njihovim naseobinama u albanskim planinama, niti o eventualnom njihovom doseljavanju sa dardansko-peonskog područja, a razlog je za to svakako u nomadsko-stočarskom karakteru Praalbanaca, u „političkoj i vojnoj beznačajnosti doseljavanja stočara, koji u novoj postojbini zacelo dugo izbegavaju kontakt sa zatečenim građanskim i zemljoradničkim svetom, držeći se leti planina i spuštajući se zimi na obronke udaljenije od saobraćajne mreže”.Preci Albanaca, to je jedino pouzdano, nisu predstavljali ni snažnu etničku grupu ili pleme, niti kakav plemenski savez koji bi se nametnuo kao aktivan istorijski činilac, još manje državu ili narod s kojim bi se rimska ili vizantijska vlast morala sukobljavati ili usklađivati. Nema, dakle, naučnog osnova za apodiktična tvrđenja kada je reč o ukupnom problemu porekla albanskog naroda. Značajno je da učeni vizantijski car Konstantin Porfirogenit, (905—959) koji u svom delu "O upravljanju državom" (De administrando Imperio) iscrpno govori o Srbima i njihovom poreklu, ne kaže ništa o Šiptarima. Tek u 11. veku, vizantijski istoričar Mihailo Atalijat izveštava o Šiptarima, to jest balkanskim Albancima. Ilirsko ime se upotrebljavalo za južnoslovenske narode- Srbe, Hrvate i Slovence- još od XV veka [„natio illyrisa”], pa se i slovenski jezik nazivao „ilirskim jezikom”. Na srpskom području, patrijarhom „celog Ilirika” prvi se naziva Arsenije III Čarnojević [1672-1706], a grof Đorđe Branković, nesuđeni obnovitelj „Ilirske kraljevine”, nosi od 1688. godine titulu „despota Ilirika”. … Pozivanjem na prava starosedelaca iz epohe pre seobe naroda došlo bi se do apsurdnog „vraćanja” slovenskih i germanskih naroda na prostor severne i istočne Evrope. Pre seobe naroda nema ni Francuza i Francuske, ni Nemaca i Nemačke, ni Engleza i Engleske, nema ni Poljske, ni Austrije, ni Rusije. To je, jednostavno, jedan drugi, davno prošli, zanavek iščezli svet, a promene koje su se u Evropi dogodile seobom naroda u razdoblju od III do VII veka u svakom su pogledu nepovratne i konačne.Činjenica je da se srpski narod pojedinačno i masovno, pod pritiskom rata, a ne "prirodno", selio već u XV veku, i da tada započinje onaj veliki migracioni proces koji je izmešao celokupno stanovništvo "od Veleške klisure na Vardaru do Zagrebačke gore"… Na Kosovu i Metohiji Albanci nemaju svoje stare i znacajne kulturno - istorijske i religijske spomenike. Srednjovekovni popis stanovništva nam govori da je 1455. godine na celoj teritoriji Vuka Brankovića živelo samo 2% albanskog življa. Ovi podaci se mogu pronaći u otomanskim izvorima “defter” („poreska knjiga”).Sa Osmanlijama Srbima su doštle nesreće, pogibija, beda, potpuna obespravljenost,pljačka,izmenjen je civilizacijski lik ovog prostora, dovodeći u pitanje njegov evropski karakter. Turska je uništila srpsku aristokratiju, oduzela narodu najbolju decu [nasilnom regrutacijom za janičare- „dankom u krvi”], prekinula prirodno kretanje srpskog naroda ka modernom društvu. Danas na Kosovu i Metohiji živi 97% Albanaca. Od osnivanja Prizrenske lige do 1912. godine, Albanci sa Kosova i Metohije proterali 150 000 Srba. Drugi svetski rat učinio je Albance vladarima teritorije pod imenom „Velika Albanija”, ubijeno je oko 12 000 Srba, a proterano oko 100 000. U isto vreme oko 150 000 Albanaca naselilo se na Kosovo i Metohiju. Tokom Drugog svetskog rata, nakon što je italijanski okupator 1941. godine, najveći deo tih oblasti prisajedinio "velikoj fašističkoj Albaniji", postali su u ogromnoj većini zakleti fašisti. To ideološko ruho omogućilo im je da nastave svoj stari antisrpski pogromaški zanat koji su upražnjavali u doba turske vladavine. Oni krajem 1943. osnivaju "Drugu prizrensku ligu", koja pod pokroviteljstvom nemačke obaveštajne službe ističe svoje teritorijalne pretenzije u svrhu stvaranja "velike Albanije'. Do kraja Drugog svetskog rata Šiptari Kosova i Metohije prisutni su i u nemačkoj SS diviziji "Skenderbeg".Nakon povlačenja Nemaca u novembru 1944. veći deo Kosova i Metohije kontrolišu balisti i Druga prizrenska liga, koji na pokušaj jugoslovenskih komunista da preuzmu vlast, odgovaraju u decembru 1944. masovnim ustankom. Tito je bio prinuđen da na Kosovu i u Metohiji 8. februara 1945. zavede vojnu upravu i da za gušenje ustanka upotrebi tri divizije (oko 30.000 boraca); ta vojna uprava zadržana je sve do jula 1945. godine. Međutim, veoma je znakovito da su cenu pacifikacije šiptarskih fašista morali da plate Srbi! Poverenik unutrašnjih poslova NKOJ-a (tako se nazivala Titova partizanska vlada) raspop Vladimir Zečević doneo je 6. marta 1945. najpre "privremeno" a potom trajno rešenje o zabrani vraćanja kolonista u njihova ranija mesta življenja. Titoistima se čak i žurilo da šiptarske fašiste ugrade u svoj sistem vlasti i donelo je 1. septembra 1945. zakon o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne Kosovsko-metohijske oblasti. Amandmanom XVIII od 26. decembra 1968. na Ustav SFR Jugoslavije od 1963. godine, autonomna pokrajina Kosovo (reč "Metohija" kao srpska nestala je iz njenog naziva) dobila je i sopstveno pravosuđe i sopstvenu političku policiju….Nakon poslednjeg rata, sa Kosova i Metohije je prognano 200 000 Srba koji žive kao izbeglice u ostatku Srbije,a drevni manastiri i crkve su spaljeni{preko 130!!}.I dok politika sile misli da je danas trijumfovala praveći lažnu državu Kosovo, milioni Srba već misle o danu slobode koji mora doći. Sve ono što ne budemo mogli mi danas da uradimo, uradiće sutra nova i bolja pokoljenja od nas. Kosovo je Srbija i uvek tako mora biti.…..”Evropa Srbima nikada neće moći uzvratiti za ogromnu uslugu koju im duguje za usporavanje varvarske najezde uz zrtvovanje sopstvene slobode. '' NIKOLA TESLA.

23-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 5/5 - (1 Stemmen)
22-02-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen. Poreklo se ne može sakriti !
Klik op de afbeelding om de link te volgen Austrougarska okupacija proizvela je na srpskom istorijskom i etnojezičkom prostoru dve krupne i danas aktuelne geopolitičke konstante: pored nacionalizovanja muslimana, u BiH se uz podršku austrougarske politike katolici počinju proglašavati Hrvatima, te je tako na srpskom prostoru i od srpskog etnojezičkog supstrata uspostavljen istorijski projekat bosanskog geopolitičkog trougla, koji je i danas aktuelan... Srpska nauka,istoriografija i filologija, već od Daničića naovamo, nažalost, služila je nenaučnim, hrvatskim državnim ciljevima, onako kako ih je Štrosmajer, a potom Jagić i plejada hrvatskih političara od Starčevića do Tuđmana, video i zagovarao. Gresi srpske istorije i nauke o jeziku u jugoslovenskom periodu- tzv. serbokroatistike su evidentni. Ali u pitanju je kolonijalna politika velikih sila. Otuda je neophodno da se kaže i sledeće: Bosna i Hercegovina je u evropskoj nauci smatrana za srpski etnografski i istorijski prostor sve do Berlinskog kongresa, 1878. Hrvatstvo je u Bosnu došlo sa austrijskom okupacijom i sa Štadlerom{papin poverenik Kongregacije za propagandu vere na Balkanu}. Austrougarska je naseljavala katolički živalj uz Drinu koji će kasnije svi postati Hrvati. I kao što Hrvata u 19. veku nema u Bosni, nema ih ni u Dalmaciji. O tome podatke donosi austrijska državna statistika 1850. Štrosmajer je „proturio“ Hrvate u Dalmaciju preko don Miha Pavlinovića, oni će nastati hrvatizovanjem katoličkih Srba. Kako ističu bosanski franjevci – Ivan Frano Jukić i Tomo Kovačević,tada u Bosni su živeli samo Srbi,pravoslavne, katoličke i muhamedanske vere. Da Hrvata tada još nema u Bosni, svedoči i hrvatski istoričar Vjekoslav Klaić, kao i političar Antun Radić. Kao što su se bosanski muslimani identifikovali sa turskom državnom idejom, Hrvati u svoje geopolitičke interese usklađivali sa katoličkom Habzburškom monarhijom…. Običan muslimanski svet, tj. bivši Srbi (Turci su ih zvali „Bošnjaci“ ), nalaze se u stanju kolektivnog identiteta koji Meša Selimović kazuje kroz lik Hasana u Dervišu i smrti „Ni sa kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećajem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme od ma kakvog rješenja!“.Za identitet bosanskih muslimana nakon odlaska Turaka Meša kaže „…Nacionalna neodređenost, lutanje između etničkog i religioznog identifikovanja, neimanje kolektivnog smjera i nedostatak povjesne perspektive, rezultirali su kolektivnim nesnalaženjem, i pasivnim odnosom prema životu koji, posle 1878, nisu smatrali svojim“. Muslimani jesu Srbi muhamedanske veroispovesti, ali zašto je to danas teško reći? Današnji bosanskohercegovački muslimani (od 1993. Bošnjaci), kao i muslimani iz Raške oblasti (takođe odskora Bošnjaci), u najvećem broju jesu poreklom Srbi, uz manji broj onih koji su turskog porekla (Kajtaz, Behmen, Čengić i sl.) i čiji su preci došli sa Osmanovićima.Omer beg Sulejmanpašić Despotović (potomak Sulejman paše Skopljaka), kliktao je srpstvu, pisao ćirilicom, kao uostalom ceo bosanski begovat do 1878, kao i uzvišene pesme Osmana Đikića i mnogih drugih koji slave srpstvo. Odličan poznavalac srpskog jezika i pisac knjige Istorija srpskog naroda Benjamin Kalaj (najznačajniji guverner Bosne i Hercegovine 1839-1903) je napustio svoje ranije stavove o srpskom karakteru BiH i razvio tezu o postojanju posebnog bošnjačkog naroda, kao nosioca kontinuiteta bosanske državnosti. Kalajeva uprava imala je zadatak da ne dozvoli da se kod muslimana razbudi srpska nacionalna svest i da srpske pokrajine Bosnu i Hercegovinu trajno isključi kao faktor srpskog i jugoslovenskog ujedinjenja. Progonjeni su svi muhamedanci sa razvijenom srpskom nacionalnom svešću, Srbima je bilo zabranjeno da se zovu svojim narodnim imenom, sve nezavisne srpske novine su bile zabranjene, umesto srpskog uvodi se bosanski jezik, bosanska zastava i bosanski grb. Kalaj je išao dotle da je zabranio i svoju Istoriju srpskog naroda kako bi utemeljio bosanski separatizam. Pozivanjem na bogumilsko poreklo bosanskih muslimana Kalaj je nastojao da im obezbedi ono što nisu imali, nacionalni identitet i istorijski kontinuitet. Kalajeva „bosanska nacija“ predstavljala je političku naciju, po uzoru na mađarsku političku naciju Jožefa Etveša, termin koji će prihvatiti i Hrvati, pa je bila i prva faza u izgradnji bosanske nacije. Kalaj nije poricao srpski karakter Bosne i Hercegovine, ali je preko toga prelazio iz političkih razloga.Pred kraj svoje vladavine Kalaj je napustio teoriju o bošnjaštvu i nastojao da dokaže međuzavisnost muslimana i katolika-novoimenovanih Hrvata i obezbedi njihovu zajedničku suprotstavljenost Srbima. Kalaj je verovao da će bosanski muslimani svakako preći na hrišćanstvo, pa je zadatak njegove uprave da to bude katoličanstvo, a ne pravoslavlje. Stoga je ukinuo i njihov pismo ćirilicu, tzv. „begovsko pismo“, koje su oni zvali i „stara Srbija“, i uopšte pripremao teren da srpstvo u Bosni i Hercegovini suzbije hrvatstvom. Danas bošnjački intelektualci (Muhamed Filipović, Adil Zulfikarpašić, Nijaz Duraković i još neki) do u tančine ponavljaju Kalajev koncept „bosanske nacije“, tražeći spoljne patrone (SAD, NATO…) koji će obezbeđivati taj i takav identiteit,po principu: koliko jezika toliko naroda. Ako Hrvati mogu uzeti srpski jezik i proglasiti ga za hrvatski, a sa jezikom i Srbe katolike, i na tom prostoru formirati svoju veliku NDH i današnja Hrvatsku državu, zašto to ne bi mogli i drugi narodi nastali iz srpskog etnojezičkog supstrata; kad može dva jezika, mogu i tri, četiri, pet.Baš kao što su učinili Bošnjaci, Crnogorci, sutra možda i Vojvođani. To srpski jezikoslovci, kao ni ostali intelektualci ne smeju prećutati.Treba jasno i glasno da kažemo da je srpski jezik danas standardni jezik ne samo u Srbiji, već i u tri novonastale države: u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.Dok su se novonastale države-nacije odrekle serbokroatistike, preimenujući srpskohrvatski, u stvari srpski jezik, u svoj novi- hrvatski, bosanski, crnogorski, jačajući tako svoju inače sintetičku naciju i državotvornost, dotle srpske putovođe, kako one političke tako i one smeštene u glavnim srpskim institucijama, i dalje istrajavaju na serbokroatistici, narušavajući kako integritet srpskog jezika i književnosti, tako i državotvornost srpskog naroda. Srpske institucije se, na primer, nisu još odrekle Novosadskog dogovora iz 1954, kojeg je Matica hrvatska napustila još 1971. godine, a koji polazi od stava da Srbi, Hrvati i Crnogorci govore istim narodnim i književnim jezikom. To su besmislice! Kad su to Srbi govorili kajkavski?! Ali, to ne smeta da SANU izdaje 17. tom rečnika srpskohrvatskog jezika, iako je SKA isti pod nazivom Rečnik srpskoga jezika počela da izdaje još početkom devedesetih godina 19. veka.U jugoslovenskoj istoriografiji ova notorna i uobičajena pojava je skrivana i prećutkivana. U jugoslovenskoj istoriografiji ova notorna i uobičajena pojava je skrivana i prećutkivana. U obe Jugoslavije – prvoj utemeljenoj na Štrosmajerovoj ideji jugoslovenstva i drugoj Brozovoj komunističkoj državi. Jugoslovenstvo i komunizam negirali su i poništili Srbe katolike, kao i Srbe muhamedance. Ova dva fenomena predstavljali su za Srbe diskontinuitet u svakom pogledu. Svedoci smo razbiraspada jugoslovenske države, kada su se od srpskog etničkog i teritorijalnog supstrata formirale nove nacije i države zasnovane na antisrpstvu. Ne samo da su Srbi katolici, na osnovu prisvajanja srpskog jezika od strane Ljudevita Gaja u vreme ilirskog pokreta (1835- 1843), u najvećem broju postali Hrvati i odlučujuće doprineli stvaranju hrvatske nacije i države, to isto učinili su i bosanski muslimani, već se i pravoslavni deo srpskog naroda u liku Brozove i Đilasove komunističke nacije Crnogoraca odmetnuo od svog srpskog bitisanja. Dubrovački književnici, istoričari i umetnici Ivan Gundulić, Medo i Niko Pucić Matija Bandum Ivan Stojanović, Milan Rešetar, Marko Murat, Luko Zore Lujo i Ivo Vojnović, Jorjo Tadić i mnogi drugi, sve što je vredelo u Dubrovniku, srpski je mislilo i srpski pisalo. Baš kao što se srpski književnici i stvaraoci muhamedanske vere nemarno otuđuju od srpstva i prepuštaju nekakvoj bosanskoj naciji.Kao da se zaboravlja šta su o svom nacionalnom poreklu govorili i pisali Osman Đikić, Meša Selimović, koji je testamentarno posvedočio svoj srpski jezik i srpsku narodnost, Skender Kulenović, Kaplan Burović, Ćamil Sijarić, Emir Kustuirica, ili Mehmed Begović, profesor beogradskog Pravnog fakulteta u međuratnom periodu, jedan od najboljih poznavalaca šerijatskog prava.

Bijlagen:
patrijarh-irinej-liturgija.jpg (52 KB)   

22-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 0/5 - (0 Stemmen)
20-02-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.U Hagu je svako nevin dok se ne dokaže da je Srbin
Klik op de afbeelding om de link te volgen Tribunal za bivšu Jugoslaviju nema ovlašćenja ni da sudi, ni da presudi.Ni međunarodno pravo, ni Povelja UN ne nude pravnu osnovu po kojoj bi se dobio mandat za uvođenje kaznenih tribunala.To znači da ova institucija nema zakonsku osnovu.On je stvoren Rezolucijom 827 Saveta bezbednosti UN od 25. maja 1993,a ne odlukom Generalne skupštine, koja bi ga učinila legalnim.Jedan od motiva za stvaranje tog suda je da se nedvosmisleno pokaže kako međunarodna zajednica ničim nije doprinela ratovima na području bivše Jugoslavije,odnosno da je još manje doprinela ili,još gore, učestvovala, u ratnim zločinima na tom području.Taj tribunal uvijek je bio ilegalna tvorevina, stvorena u cilju pružanja kvazipravnog pokrića bezakonoj balkanskoj politici,koju na ovim prostorima još od ranih 90-tih vode zapadne sile predvođene SAD.Profesor Hans Kuher smatra da: "Tribunal u Hagu, na kome se sudi za ratne zločine,nema važeću pravnu osnovu.On postoji zahvaljujući rezoluciji Saveta bezbednosti,koji, međutim, nije ovlašćen da reguliše takva sudska pitanja.Pošto u Hagu od samog početka nedostaje važeća pravna osnova, protivzakonita je i optužnica iz 1999.godine, kao što je protivzakonito i izručenje Miloševića. Kada je Graham Blevit, 2004. godine, podneo Tribunalu ostavku na funkciju zamenika tužioca, dao je intervju za holandske novine NRC Handelsblad,u kome je rekao da mnogi funkcioneri Tribunala provode isto toliko vremena u američkoj ambasadi kao i u tribunalskim kancelarijama.Prema navodima Florens Artman koja je bila savetnik glavnog tužioca Karle del Ponte za Balkan i njen portparol,amerićika i britanska obaveštajna služba od poćetka utiću na rad tužilaštva Tribunala u Hagu.Florens Artman navodi i da je tužilac u predmetu protiv Slobodana Miloševića,Jefri Najs dugogodišnji agent britanske tajne službe – MI6.Prema njenim tvrdnjama Bil Stubner je glavni savetnik, glavnog tužioca Rićarda Goldstona,u stvari je agent vojne obaveštajne službe SAD.Dobar primer da su rat koji je NATO vodio i pravni status Haškog tribunala povezani, jeste poziv predsednice Tribunala, uručen 6. aprila 1999. svim zemljama članicama NATO-a, za pomoć sudu time što će prikupljati dokazni materijal o zločinima počinjenim na Kosovu i Metohiji.Na konferenciji za štampu, Madlen Olbrajt je, u vezi sa finansiranjem Tribunala za bivšu Jugoslaviju, izjavila da su Sjedinjene Države snosile najveći deo troškova i da će se za to i ubuduće odvajati sredstva. Kada je Džejmiju Šeju, portparolu NATO-a, postavljeno pitanje šta bi se dogodilo da sam NATO mora da se pojavi na Tribunalu, on je odgovorio da bez NATO-a ne bi Tribunala ni bilo jer je NATO i odredio kako će Tribunal funkcionisati, a takođe ga je većim delom i finansirao.Ovaj takozvani sud sastavni je deo mehanizma koji je počinio genocid protiv srpskog naroda, mehanizma čiji je cilj da od svih naroda i svih ljudi načini roblje u jednom novom obliku kolonijalizma. Jedini krivac za zločine počinjene u Saveznoj Republici Jugoslaviji jeste NATO......Harold Pinter, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2005.godine, je rekao: "Taj SAD-NATO sud, pred kojim Milošević mora da odgovara, je od samog početka nelegalna institucija i ne može se smatrati pravnom ustanovom." Svakome je jasno da je svaki pobornik saradnje sa haškom inkvizicijom ili vucibatina ili ludak…

20-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 0/5 - (0 Stemmen)
19-02-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Posledica turske invazije Balkanskog poluostrva
Klik op de afbeelding om de link te volgen Tursku vlast srpski narod nije nikada priznao kao večnu, nikada nije prestajao da je mrzi i oseća kao tuđinsku, nasilničku, neprijateljsku. Ova ce činjenica mora imati u vidu ako treba razumeti odnos naroda prema stanju stvorenom posle konačnog gubitka nezavisnosti, na Kosovu i Metohiji kao i u drugim oblastima širom srpskih zemalja. Izvanrednu, istoriografski besprekornu analizu uticaja društvenih i administrativnih institucija islama oličenih u turskoj vlasti na život nemuslimanskog stanovništva, izveo je Ivo Andrić u svojoj objavljenoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine [1924]. On s pravom ističe da je u zemljama koje su Turci osvojili kao jedini regulator ličnog, društvenog, materijalnog i duhovnog života važio islam. „U uslovima koje je islam nametao razvijao se i duhovni život ne samo onih koji su ga bili prihvatili, već i svih ostalih turskih podanika, bez obzira na to kojoj su veri pripadali”. Andrić navodi propise iz čuvene zbirke Kanun-i-raja [Zbirka zakona za raju], iz 635. godine, koji su, „iako u donekle izmenjenom i blažem obliku”, bili na snazi u svim pokrajinama turskog carstva; postoje mnogobrojni neoborivi dokazi da su glavne tačke kanuna, upravo one koje najdublje zadiru u moralni i privredni život hrišćana, u punoj meri bile na snazi, i to do kraja turske vlasti koja ih je primenjivala. Po tome Kanunu hrišćani i Jevreji ne smeju u pokorenim zemljama podizati manastire, crkve i isposnice; ne smeju popravljati svoje crkve; oni koji stanuju u susedstvu muslimana, svoje kuće mogu popravljati jedino u slučaju preke potrebe; za potrebe putnika proširivaće se kapije manastira i crkava; svim strancima-namernicima ukazivaće tri dana gostoprimstvo; kod sebe neće primati uhode, a ukoliko takve prepoznaju, smesta će ih predati muslimanima; svoju decu ne smeju podučavati u koranu; među sobom nemaju pravo da izriču presude; nikoga iz svoje sredine ne smeju sprečavati da postane musliman; prema muslimanima ponašaće se sa poštovanjem, ustajaće prilikom njegovog ulaska i prepuštaće im počasno mesto bez gunđanja; u pogledu odeće i obuće ne smeju se nositi kao muslimani; ne smeju učiti arapski književni jezik; ne smeju jahati osedlanog konja, nositi sablju niti drugo oružje, ni u kući ni van nje; ne smeju prodavati vino niti nositi dugu kosu; ne smeju svoje ime utisnuti u prsten sa pečatom; ne smeju nositi širok pojas; izvan svojih kuća ne smeju javno nositi ni krst ni svoje sveto pismo; u svojim kućama ne smeju glasno i snažno zvoniti, već jedino umereno; u kućama mogu samo poluglasno da pevaju; smeju samo tiho da se mole za pokojnike; muslimani mogu da oru i da seju po hrišćanskim grobljima ako ona više ne služe za sahranjivanje; ni hrišćani ni Jevreji ne smeju držati robove; ne smeju da kupe zarobljene muslimane niti da zaviruju u kuće muslimana; najzad, ukoliko bi neki hrišćanin ili Jevrejin bio zlostavljen od muslimana, ovaj će za to platiti propisanu kaznu. Na srpskom terenu i u razdoblju od XV do XIX veka status hrišćanske raje, obespravljene i potčinjene, u suštini se nije menjao, bez obzira na to što neki od navedenih propisa nisu primenjivani. Zapravo, nije primenjivan ovaj poslednji propis, koji je hrišćanima nudio izvesnu satisfakciju i pravnu zaštitu. Propisi o podizanju manastira i hramova u suštini su sprovođeni u život delimično — u načelu nije se moglo podizati novo crkveno zdanje, ali se opravka pa i fiktivna „restauracija” mogla postići posebnim sultanovim fermanom, uz ogromne troškove, teškoće i opasnosti. No, raja je svuda već po osnovnim shvatanjima islama, a još više po načinu na koji su se ova u praksi sprovodila, dospela u privredno potčinjen i zavisan položaj. Uz redovne poreze i druge dažbine, ona je podnosila i sve vanredne izdatke u ratovima i pokretima trupa. Pod pritiskom ovih okolnosti, hrišćani napuštaju svoje kuće i zemljište u ravnici i duž drumova i povlače se u planine, preseljavajući se tako u više, nedostupne krajeve, dok su muslimani zauzimali njihove dotadašnje položaje. Poreze što su ih plaćali hrišćani ne samo što su bili srazmerno veće od onih koje su plaćali muslimani već su uterivane na nepravedan i nedostojan način. Društvena nejednakost i moralna zapostavljenost išle su ruku pod ruku sa privrednom potčinjenošću. Verska diskriminacija izražavala se na razne načine: osim strogih odredaba o nošnji i frizuri, berberi, na primer, nisu smeli da briju hrišćane istim nožem kojim su brijali muslimane; u kupatilima su hrišćani morali da imaju posebno naznačene pregače i peškire; pri susretu sa muslimanom morali su da sjašu i da ukraj puta sačekaju dok ovaj ne prođe, i tek tada su smeli ponovo da uzjašu i da nastave put....Zapisi XVI-XVII veka rasuti po sačuvanim rukopisnim knjigama govore neposredno o stanju naroda i crkve u to vreme, o nevoljama kako ih je video i doživljavao pojedinac ili jedna društvena sredina. Knjiga Milorada Panića-Surepa “Kad su živi zavideli mrtvima “[1963] svoj naslov duguje upravo jednom takvom zapisu još iz vremena maričke bitke, 1371. Starac Isaija, Srbin sa Kosova i Metohije i svetogorski monah i iguman, zapisuje svoje viđenje te bitke i njenih neposrednih posledica. Prevod čuvenoga vizantijskog spisa Dionisija Areopagita on počinje „u dobra vremena”, a završava ga „u najgore od svih vremena”, kada su se Turci prosuli i razleteli po celoj srpskoj zemlji kao ptice po vazduhu, sejući na sve strane smrt. „I ostade zemlja od svih dobara lišena, od ljudi, i stoke, i drugih plodova. Jer ne bejaše kneza, ni vožda, ni predvodnika u narodu, ni izbavitelja ni spasitelja ... I zaista tada živi zavideše mrtvima”.Kroz sve zapise ovog doba provlači se tragično osećanje istorijske sudbine, svest o vremenu kao „poslednjem”, o ropstvu kao teškom i nepodnošljivom teretu..... Turska je uništila srpsku aristokratiju, oduzela narodu najbolju decu [nasilnom regrutacijom za janičare- „dankom u krvi”], prekinula prirodno kretanje srpskog naroda ka modernom društvu.Kralj Matija Korvin ce početkom 1462. žalio Veneciji da su u protekle tri godine [od pada Smedereva, tj. 1459] Turci iz njegove zemlje odveli najmanje 200.000 stanovnika. Primanjem islama menjao se pravni status i ekonomski položaj, sticale su se važne privilegije i zaštite, ali se gubio svoj nacionalni pa i civilizacijski identiteit.....Nema, dakle, nikakvog osnova da ce menja i ulepšava mračna slika o položaju srpskog naroda pod Turcima. Uticaj turske vladavine bio je katasrofalan............ Austrougarska okupacija proizvela je na srpskom istorijskom i etnojezičkom prostoru dve krupne i danas aktuelne geopolitičke konstante: pored nacionalizovanja muslimana, u BiH se uz podršku austrougarske politike katolici počinju proglašavati Hrvatima, te je tako na srpskom prostoru i od srpskog etnojezičkog supstrata uspostavljen istorijski projekat bosanskog geopolitičkog trougla, koji je i danas aktuelan...

19-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 5/5 - (2 Stemmen)
18-02-2013
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Raspad Jugoslavije-Bosna i Hercegovina
Klik op de afbeelding om de link te volgen Raspad Jugoslavije nije bio u interesu naroda Jugoslavije, već nekih zapadnih sila, posle smrti predsednika SFRJ Josipa Broza Tita.Nemačka je bila odlučna da prizna separatističke republike i da izazove raspad Jugoslavije.Kada su Nemci podržali oružanu secesiju Hrvatske i Slovenije SAD su sa svoje strane podržali muslimanskog vođu Aliju Izetbegovića u njegovom pokušaju da stvori odvojenu državu Bosnu, upravo oni su insistirali da se prizna Bosna i to je dovelo do ovog rata,za koji evropski lideri veruju da se mogao izbeći. Proglasenje nezavisne države Bosne je učinjeno uprkos činjenici da nikakav dogovor nije postignut po pitanju nezavisnosti izmedju Muslimana, Srba i Hrvata, uprkos činjenici da je, prema važećem ustavu, legalna secesija bila moguća samo uz pristanak ova tri naroda.Bilo je govora o tome da se uspostavi država sa tri nacionalna kantona po modelu Švajcarske. To je bila poslednja šansa da se sačuva Bosna pre izbijanja rata. Da je taj plan bio prihvaćen pisao je kasnije Miša Gleni Britanski novinar, bosanski rat se ne bi desio, međutim, dva dana posle njegovog potpisivanja na jednom sastanku sa Cimermanom Izetbegović se predomislio i povukao svoj potez. Kao što je poznato, Fikret Abdić je pobedio Aliju Izetbegovića na izborima u BiH, i imao je najviše glasova. Neposredno nakon izbora pozvan je u Maglaj gdje su se nalazili svi rukovodioci SDA i tu mu je saopšteno da će Predsjednik Predsjednistva BiH biti Alija Izetbegovic,a ne on. Fikret Abdic:“Ja sam prvi lordu Owenu rekao da je Alija po broju glasova drugi i da on nema pravo da donosi odluke.Kako su o mojoj smjeni mogli glasati ljudi koje sam ja na izborima porazio ko posljednje prostitutke!?" Na principima "Islamske deklaracije" izvršena je mobilizacija i otpočeo je građanski rat uz obilatu financijsku pomoć koja je pristizala iz Saudi Arabije (Saudi Arabia), Irana (Iran) i drugih islamskih zemalja. Usledio je i dolazak velikog broja mudžahedina.U ime "ALAHA" ne stvara se drzava slobode i "SVIH NJENIH GRADANA".Treba podsetiti da je u Skupštini BiH 21.decembra 1991 Izetbegović rekao ovo: ''Zbog suverene Bosne ja bih žrtvovao mir, a zbog mira u Bosni ne bih žrtvovao suverenu Bosnu.'' Prvo ubistvo u Sarajevu se odigralo 1. marta 1992, mesec dana pre zvaničnog početka rata, kada su dvojica naoružanih, musliman i Hrvat, prateći srpsku svadbenu povorku u Baščaršiji, centru Sarajeva, ubili Nikolu Gardovića, mladoženjinog oca… Prvi napadi u Bosni, prema pisanju provladinog lista Oslobodjenje, desili 26. marta 1992. kada su hrvatske snage prešle reku Savu iz Hrvatske i napale srpsko stanovništvo sela Šijekovac kod Bosanskog Broda u severnoj Bosni. Selo je spaljeno a pet srpskih porodica je ubijeno…Izetbegović najveći grobar muslimanskog naroda u Bosni! On je jedan od glavnih aktera planiranog haosa u Srebrenici 1995. godine! Ibran Mustavic, lider SDA, je rekao:"Scenario za izdaju Srebrenice bio je svesno pripremljen u Sarajevu!""Corriere della sera" i "Republika" od 23. avgusta 1992, govore o gnusnoj dvostrukoj igri Muslimana koja rat u Bosni čini svirepijim i užasnijim, ističući da je ubistvo ljudi u redu za hleb delo Muslimana. "Independent" je objavio članak svog dopisnika o poverljivom izveštaju Unprofora u Sarajevu, u kojem je rečeno da su najstravičnije zločine, uključujući i smrt šesnaest civila u redu za hleb, izvršili sami Muslimani sa ciljem da pridobiju podršku javnog mnjenja. Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunaal ,svedočio je bivši pripadnik Službe državne bezbednosti MUP BiH, Edin Garaplija, koji je rekao da je tokom rata u BiH delovala tajna vojna jedinica "Ševe" i da je odgovornost za njene aktivnosti snajperskog delovanja i napada na civile prebacivana na Vojsku Republike Srpske. U Sarajevu je bio razrađen sistem ubijanja i pljačkanja Srba. Niko neće javno da kaže istinu o ratnom Sarajevu, da su Srbi ubijani na ulicama, u svojim stanovima, na radnim mestima, u mnogim mučilištima,odnosno logorima, a bilo ih je 125 u svim delovima grada pod muslimanskom vlašću. Najmanje 5.000 Srba ubijeno je u Sarajevu od 1992. do 1995. godine.i znaju se tačna imena i prezimena,a to nije konačan broj…Bacaju Srbe u pećinu „Kazani“, pre toga ih ritualno ubijaju.Umobolnici Mušana Topalovića se opijaju u krvi žrtava. Sejo Kadić Guz, kriminalac i pripadnik 10. brdske brigade Mušana Topalovića Cace, hvalio se da je lično zaklao pedeset dvoje Srba na „Kazanima“ u podnožju Trebevića. Sejo Kadić,prije nego što je zaklao jednog uhapšenog Srbina je doveo i njegovu ženu na „Kazane“, da to gleda,gde su je „jurišnici“ iz 10. brdske - silovali naočigled muža.Devojku Jagodu Janković (19) stilval su braća Zornić,koju su posle ubili.Na devojku su nanizali gume, zapalili ih i pustili da se kotrlja na opšte veselje Alijinih „ratnika“.Samir Seferović Ćeble je, marta 1993. godine, usmrtio dvogodišnjeg dečaka Božidara Šljivića. Nogom mu je smrskao lobanju, pa leš šutnuo do jame. Glave zaklanih Srba izlagali su u osnovnoj školi na Bistriku. Ubijane su čitave porodice, a organizatori su bili u vrhovima muslimanske civilne, vojne i policijske vlasti. Velike zlocine su pocinili i doseljene krvožedne Sandžaklije,koji su svirepo noževima dokrajčivali.PREDSTAVNICIMA međunarodnih državnih, političkih, humanitarnih i nevladinih organizacija, a bilo ih je na hiljade u Sarajevu, pred očima se odigravala tragedija srpskog stanovništva, ali se nijednom u četiri godine nisu javno oglasili, a još manje suprotstavili divljanju muslimanskih fundamentalista i zlikovaca…Uopšte nije sporno da je Alija Izetbegovoć Sarajevo video kao glavni grad buduće islamske države. Autor „Islamske deklaracije“ jasno je stavio do znanja da ne može biti mirenja između islama i drugih vera. Da je želeo da zaštiti civilno stanovništvo, proglasio bi Sarajevo za otvoren, nebranjeni grad i tada bi se svaki napad Srba, prema međunarodnim konvencijama, smatrao agresijom. Član Akademije nauka i umjetnosti BiH, filozof Muhamed Filipović izjavio je da je muslimanima bilo mnogo bolje dok su živjeli u Jugoslaviji.Po njegovom mišljenju, rat u bivšoj SFRJ bio bi spriječen, da nisu intervenisali stranci, koji su silno željeli rasturiti Srbiju i Jugoslaviju. “Došao je Warren Zimmermann (tadašnji ministar vanjskih poslova SAD) i držao huškačke govore protiv Srba i Slobodana Miloševića. Rekao sam mu da će nezavisnost BiH značiti rat, naglasio je akademik.Tada sam na televiziji rekao da će biti rata, i da će on biti veoma krvav, da bi sutradan Alija izišao pred narod i izjavio da 'građani BiH mogu spavati mirno i da ja pričam nebuloze', rekao je on, dodajući da je tada nazvao Izetbegovića i odbrusio mu: Nemoj, bolan davati takve nebulozne izjave. Ko ti je rekao da je za rat potrebno dvoje, za rat je potreban samo jedan idiot, pa ti sad izaberi!, prisjetio se Filipović…Tuđman je u javnom nastupu na Trgu Bana Jelačića 24. maja 92 godine u Zagrebu, izjavio, citiram doslovce:” rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije želela, ali mi smo procenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske....STIPE MESIĆ:"Mislim da sam obavio zadatak i Jugoslavije više nema i hvala Vam lijepo."

18-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 1/5 - (1 Stemmen)
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Istina o Srebrenici
Klik op de afbeelding om de link te volgen Srebrenica - najveća prevara u Evropi posle Drugog svetskog rata : ... Navodni masakr u Srebrenici omogućio je da dogovoreno NATO bombardovanje Republike Srpske (30. 08 — 13. 09. 2005) ima kakav-takav legitimitet. Sledstveno tome, NATO ne bi s Hrvatima, avgusta 1995, izvršio zajedniču ofanzivu na Republiku Srpsku Krajinu ( etničko čišćenje Srba,najveci genocid u Evropi posle Drugog svjetskog rata!) da u martu 1994. nije sklopljen Vašingtonski sporazum (temelj bošnjačko-hrvatske federacije). Hrvati su, zahvaljujući ovom Sporazumu, politički profitirali jer im je, zauzvrat, američki predsednik Klinton ispunio obećanje da će im vratiti sve teritorije koje su držali krajiški Srbi.Srebrenički mit je bio neophodan Americi da rat koji je započela u Bosni (zahtevajući od Izetbegovića da se odrekne pristanka na Lisabonski sporazum) završi navodno uspešnom mirovnom inicijativom. Baš zato, "srebrenički slučaj“"i postoji jedino kao američki srebrenički mit. Slučaj Srebrenice je pažljivo režirala dvojedna administracija SAD i NATO, pa su zato, na sastanku 2. aprila 1995, Kofi Anan i Madlen Olbrajt odbili plan za odbranu Srebrenice. Naime, 300 vojnika holandskog bataljona sa lakim naoružanjem trebalo je zameniti danskim kontingentom, opremljenim teškom artiljerijom. Iako su znali da se vojska Republike Srpske sprema na srebrenički desant, čak ga podsticali zbog muslimanskih zverstava nad Srbima u srebreničkoj regiji (samo na bratunačkom groblju počiva 3.276 Srba, većinom civila) - američkonatovska alijansa nije učinila ništa da predupredi akciju pod nazivom "Krivija '95" To je razlog što ni UNPROFOR nije odgovarao na zahteve Holanđana da im se pruži podrška iz vazduha kada je započeta akcija srpskog zauzimanja Srebrenice.Da su šefovi SAD, NATO i UN imali saznanja da će vojska Republike Srpske preuzeti zauzimanje Srebrenice svedoči i poseta Vašingtonu Ričarda Goldstona, ondašnjeg glavnog tužioca Haškog tribunala. O tome detaljno piše Andreas Cumah dopisnik iz UN berlinskog dnevnika Tageszeitung.Goldston je 30. novembra 1995. dodatno tražio od Klintonove administracije da mu se predaju sve informacije o Srebrenici. Ali kako je potvrdio Andreasu Cumahu ,vratio se iz Vašingtona praznih ruku..... Muslimani su organizovali pokolj u Srebrenici. Političko vođstvo u Sarajevu dugo pripremalo žrtvovanje enklave i sopstvenog ljudstva u njoj kako bi se iznudila zapadna intervencija. Već godinama su nam znana kazivanja Ibrana Mustafića,Hakije Miholjica i drugih svedoka zbivanja da je Alija Izetbegović pred pad Srebrnice svojim saradnicima poverio da je cena zapadne intervencije – po proceni predsednika Bila Klintona lično – bila 5.000 mrtvih muslimana. Imajući u vidu činjenicu da je Izetbegović još 1991. izrazio spremnost da žrtvuje mir za nezavisnost, ne treba sumnjati da mu je Klintonova cena bila ne samo prihvatljiva nego i primamljiva. Muslimani i cijeli svijet mašu nekom listom od 7-8 hiljadaa pobijenih civila, a do Marta 2007- kopali su kopali i iskopali nešto manje od 2500 leševa, a sa te njihove liste od 8000 čas pobijenih, čas nestalih, otkriveno je da su se 3000 imena s te liste našla na biračkim spiskovima u BIH 1996-te i 1997-me godine ...! Ključni svjedok im je bio Merudin Orić koji je rođak koljača Nasera Orića. Nema šta, baš je "vjerodostojan svjedok". Da su muslimani Srebrenici svjesno žrtvovani pokazuje činjenica da je uoči provociranog napada VRS povučern komnadant 28. divizije, brigadir Naser Orić sa oko 20 glavnih oficira. Major Rajt iz posmatračke misije UN je u svom izveštaju iz jula 1995. naveo procenu da su, uz činjenicu da su bile dobro naoružane, muslimanske snage bile i daleko brojnije od srpskih – 4000 naspram 1500 – što je, uz pogodnosti terena oko Srebrenice, trebalo da omogući uspešnu odbranu enklave.General Morijon je potvrdio da genocida nije bilo, jer se u Srebrenici vodio rat. I da su sve zrtve, i muslimanske, ali i srpske, ratne zrtve. Od 1992. do 1995, dakle - pre masakra u Srebrenici, vise od hiljadu srpskih civila {dosta zena,djece,starca} pobijeno je od strane muslimana prilikom devastiranja okolnih sela. Naser Oric je, u prolece 1994, ponosno pokazivao izvestacima sa Zapada snimke obezglavljenih Srba. Jedini kome je dokazano da je pobio muslimane je Bosanski Hrvat, a ne neki Srbin, Dražen Erdemović koji je priznao da je navodno kao borac u vojsci Bosanskih Srba sudjelovao u strijeljanju 1200 muslimana. Što je najzanimljivije, na tom mestu su nađena tela samo 137 potencijalnih žrtava, od kojih je 70 bilo sa povezima. Haški tribunal je utvrdio da je Erdemović mentalni bolesnik i nisu ni dozvolili unakrsno ispitivanje Erdemovića od strane Srba ..! Znači, mentalni bolesnici su Haškom tribunalu "vjerodostojni svjedoci"!? Erdemović u svim svojim svedočenjima, nije uspeo da generala Mladića neposredno poveže sa zločinom kojeg je sam priznao da je počinio. Kanadski general Luis Mekenzi, bivši komandant Unprofora u Bosni: "Sve informacije koje su poslužile kao pokriće za bombardovanje Srbije ispostavile su se kao teški falsifikati... Suprotno tvrdnji Zapada, genocid se nije desio u Srebrenici. U masovnim grobnicama pronađeno je oko 2.000 tijela i to pripadnika svih etničkih grupa, uključujući i one koji su očigledno poginuli u ratu, učestvujući u borbi." Prema podacima Filipa Korvina, koordinator za civilne poslove UN sa lica mesta, na dan napada u Sreberenici je bilo samo 700 muslimanskih vojnika. Mnogi civili su stradali u obracunu muslimanskih frakcija, koje su se sukobile oko toga ko hoce, a ko nece da se bori protiv Srba i da brani eklavu,rekao je Korvin. Srbi su jula 1995. kada su oslobodili Srebrenicu i ušli u taj prostor, prošli kroz 50 muslimanskih sela. Ni u jednom, što je prosto nezamislivo kada je reč o građanskom pa i verskom ratu, nije bilo ni jedne muslimanske žrtve. Srpska vojska je dostojanstveno prošla kroz sela u kojima su živeli roditelji, deca, supruge onih koji su pregazili srpska sela i pobili toliki srpski narod. U predmetu Duško Jević i drugi, gdje se određenim ljudima optuženim za genocid sudilo za ubijanje zarobljenika u skladištu zemljoradničke zadruge u Kravici u julu 1995. godine nakon pada Srebrenice, tužiteljstvo BIH (proces je održan 14.03.2011.) je izvelo svog zaštićenog svjedoka, on je počeo pričati svoju priču, međutim, u jednom trenutku on je zastao i rekao, obrativši se predsjedavajućoj: "Ja ne mogu dalje" i nastavio: Naravno, odjednom je nastao šok, tajac, svi su bili zbunjeni, no predsjedavajuća nije imala kud, pa mu je rekla: "Pa dobro, recite što imate." I zaštićen svjedok počeo je da priča, a za to je svakako potrebna hrabrost: "Sve što sam do sada pričao je laž. Ja sam bio prestrašen ucjenama i prijetnjama istražitelja tužiteljstva, koji mi je predočio, da ako ja ne dam izjavu koja se uklapa u optužnicu, da ja mogu sam da se nađem na optuženičkoj klupi, da oni imaju dokaza protiv mene. " …DNK ne utvrđuje ni način, ni vreme smrti. U grobnicama koje su obradili forenzički stručnjaci Tribunala, nalazi se 442 tela sa povezima preko očiju ili vezanim rukama, 505 gde je smrt prouzrokovao metak, što može ukazati na streljanje, ali i na smrt tokom borbenih dejstava, 627 je stradalo od granate, mine, gelera itd. što isključuje streljanje, a u 1583 autopsijskih izveštaja ili „slučajeva“ radi se o po nekoliko kostiju. U ovoj poslednjoj kategoriji u 92,4 odsto od tih „slučajeva“ forenzički stručnjaci Tribunala nisu mogli da odrede uzrok smrti pa se na osnovu njih nikakvi pravno ili forenzički značajni zaključci ne mogu izvoditi. Mirsad Tokača, predsednik Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, izneo je dosad nedemantovanu tvrdnju da se na spiskovima „žrtava“ nalazi „500 živih Srebreničana“, dok je dodatnih 70 lica na tim spiskovima stradalo na drugim mestima i u drugo vreme. Uz to, direktor Memorijalnog centra u Potočarima Mersed Smajlović i direktor Centra za nestala lica BiH Amor Mašović su takođe izneli da je u Potočarima sahranjeno oko 50 osoba koje su stradale još 1992. a koje su „u bliskom srodstvu“ sa onima koji se vode kao žrtve streljanja. Po proceni načelnika generalštaba armije BiH Envera Hadžihasanovića na suđenju generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću (6.4.2001, Transkript s. 9532) u povlačenju mešovite muslimanske kolone 28. Divizije iz Srebrenice za Tuzlu poginulo je 2628 vojnika i oficira ABiH (dakle, ovde nisu uračunati civili). U izveštaju Unprofora od 17. jula 1995. ukupni gubici kolone se procenjuju na oko 3000, a Karl Bilt (pregovarač međunarodne zajednice tokom sukoba a posle rata Visoki predstavnik u BiH) ih procenjuje na oko 4000,međutim zapadni mediji ove žrtve svrstavaju među „žrtve genocida“.Niko do sada se nije pozabavio pitanjem srebreničkih dezertera 28. divizije Armije BiH.Prema nekim procjenama njih je bilo između 1.000 i 1.500, većina je prebjegla u Srbiju,pa čak i Makedoniju.Od početka iskopavanja do danas, ni srpski ni drugi nezavisni međunarodni forenzički stručnjaci nisu imali pristup forenzičkom postupku nad iskopanim telima. Čak ni optuženi za zločine u Srebrenici pred Haškim tribunalom nemaju mogućnost pristupa DNK izveštajima ICMP-a. To znači da je svaka mogućnost nezavisne provere njihovih „nalaza“ nemoguća i da je jedini način da oni budu prihvaćeni – na veru.................. IBRAN MUSTAFIĆ:"SREBRENICA DOGOVORNI GENOCID IZETBEGOVIĆA I KLINTONA"- Najmanje između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice ubijeno je od sunarodnika tokom proboja ka Tuzli u julu 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji "ni po koju cijenu ne smiju živi da se dokopaju slobode", izjavio je jedan od osnivača SDA iz Srebrenice Ibran Mustafić..On je rekao da je o spiskovima "nepodobnih Bošnjaka" znalo muslimansko rukovodstvo sa Alijom Izetbegovićem na čelu, a da mu je postojanje ovakvog spiska potvrdilo više desetina ljudi."Najmanje 10 puta sam to čuo i od nekadašnjeg načelnika policije Hakije Meholjića. Međutim, ne bi me iznenadilo da slaže da to nije rekao", naveo je za "Vesti" Mustafić, koji je dugogodišnji član organizacionog odbora za obilježavanje događaja u Srebrenici.Prema njegovim riječima, spisak je pravila srebrenička mafija, usko vojno i političko rukovodstvo u Srebrenici, koje je od 1993. godine bilo "gospodar života i smrti"."Da sam mogao da sudim Naseru Oriću u Hagu, ja bih mu za zločine nad Srbima presudio najmanje 20 godina zatvora. Ali, za zločine nad sunarodnicima presudio bih mu najmanje 200.000 godina. On je najodgovorniji što je Srebrenica postala najveća mrlja u istoriji čovječanstva. On je i 1993. godine, kada je ova enklava umalo osvojena, pobjegao iz Srebrenice. Pobjegao je i 1995. godine", rekao je Mustafić.On je napomenuo da su zločin u Srebrenici dogovorili Izetbegović i tadašnji predsjednik SAD Bil Klinton.Zato je za mene mnogo veći zločin od onog počinjenog jula 1995. godine bio trenutak kada je u Memorijalni centar zakoračio Bil Klinton. To je bio trenutak kada se zločinac vratio na mjesto zločina", rekao je Mustafić.Srebrenica je odavno predmet manipulacija, a glavni manipulator je Amor Mašović koji je planirao da na žrtvama Srebrenice živi narednih 500 godina. Međutim, tu su i mnogi drugi iz Izetbegovićevog okruženja koji su još od ljeta 1992. godine krenuli u provođenje projekta po kome je jedino bitno da se prikaže što više bošnjačkih žrtava", naglsio je Mustafić.

Bijlagen:
naamloos.png (285 KB)   

18-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 5/5 - (1 Stemmen)
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Srbija-Novi svetski poredak
Klik op de afbeelding om de link te volgen Sve Vlade od dolaska DOS-a na vlast su bile samo veliki skupovi gramzivih ulicnih politicara koji sa svakim mogu uci u Vladu jer im programi stranaka ne predstavljaju ništa što se ne može pogaziti - ako je dobra pljacka na vidiku. Pljackanje države i naroda je prvi i fakticki jedini posao naših politicara, bilo da su opoziciji ili na vlasti. Evropske obmane,sve su to tragične zablude, a u političkom smislu kolosalne obmane građana Srbije, koje će imati dalekosežne razarajuće posljedice. Srbija bukvalno daje i otpisuje Kosovo i Metohiju čija je ekonomska vrijednost skoro jedanaest hiljada milijardi dolara. Kosovo i Metohija su bogate lignitom,ugljem za eksploataciju tokom sledećih 500 godina,kao i molibdenom za vasionske programe,koga ima još samo u Južnoj Africi. Kosovo i Metohija jednostavno nema svoju cijenu u svakom smislu, ekonomskom, moralnom, materijalnom i duhovnom. Rijetko ćete gdje u svijetu naći sličan primjer, da vlast žrtvuje po prirodnim resursima najbogatiji dio teritorije svoje države i to zarad virtualne ulaznice za jedan savez (EU), koji je praktički već pred kolapsom i raspadom.Kosovo i Metohija je temelj svih srpskih zemalja.Glupo je davati ključeve svoje kuće/Srbije,svoju suverenost i očekivati da će mu tudjin i okupator napuniti frižider i da će tada domaćin živeti u komforu. Problem Kosmeta za Srbiju je rešiv. To nije država niti ce ikada biti, vec leglo mafije koja nema kapacitet da od te naše pokrajine stvori državu u kojoj ce postojati vladavina prava i zakona jer se to krši sa osnovnim principima delovanja mafije. Kosovo i Metohija je Srbija, i tamo još vrijedi Ustav Republike Srbije, i da, ako već treba da se traži neko rješenje, ono mora da se traži u skladu s Poveljom UN, Rezolucijom 1244 i pod hitno da se ovo pitanje vrati u Savet bezbednosti UN . Globalizacija nije ništa drugo do druga reč za sprovodjenje kolonijalne politike udruženim snagama bivših kolonijalnih gospodara pod zastavom NATO kako bi povratili zajedničkim snagama sve ono što su pojedinačno, u predhodnom stoleću, izgubili.Globalizacija se nije nametnula da bi Srbija dobila suverenu vladu, već da bi dobila takvu koja radi u prvom redu u interesu globalista, a njihov interes sigurno nije prosperitet srpskog naroda i jaka srpska suverena država već nasuprot tome, slaba kako bi se lakše njom vladalo odnosno sprovodile smernice za podčinjavanje slabijeg da bi sproveli novu kolonizaciju. U Globalizamu više nema mesta za emocije,poeziju,filozofiju, da bi se čovek razvio kao umno i osećajno biće,već samo za robotizovane nakaze poput Ramba i raznih terminatora koje nam nudi Holivudska filmska industrija,sa ciljem da se stvori masovni idiotizam.Na glavnim elektronskim medjima nema ni jedne ozbiljnije i temeljnije diskusije o problemima čoveka,zato i postoje sve te televizije u kojima je 99% emisija zabavnog karaktera,kojima je glavni cilj da zaglupe i idiotizuju čoveka,a s’druge strane život na planeti u svim državama polako nestaje,priroda se nemilice zagađuje,čovek stalno ratuje i sa sobom i sa drugima, tako da je glavna poenta svih tih televizija ta,da u momemtu kada čovek oseti nezadovoljstvo sve gorim i gorim životom,ne uključi um da razluči šta je šta i da tako pokuša da nađe rešenje za svoje probleme,već da po “munjevitoj” robotizovanoj refleksnoj navici, pritisne taster na daljinski,i tako uđe u virtuelni svet raznih televizija gde će samo naći utehu i kompenzaciju za svoj već unapred prihvaćen život gubitnika….. Srbija ima sve što je potrebno jednom narodu za visoki standard života samo nema suvereniteta koji je neprekosnovani, osnovni uslov za bolji život naroda Srbije! Nije ulazak u EU odlučujući faktor za bolji standard našem stanovništvu, već korišćenje resursa i mogućnosti koje Srbija ima, a po tome je njen državljanin najbogatiji u EU. Ni jedna država EU nema toliko plodne zemlje, prirodnog i rudnog bogatstva po glavi stanovnika, koliko ga ima državljanin Srbije! Zapad svoj lažni antikomunizam zamenio danas školskim primerima antipravoslavlja, na srpskom primeru što je uvertira u sutrašnji anglosaksonski udar na Rusiju .Nismo li se svi zakleli prije šezdesetak godina,"nikad više"? … Nedaj čoveče božiji da ti se sa strane u tanjir pljuju, stresi sa sebe ropstvo i sram!

18-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 0/5 - (0 Stemmen)
Klik hier om een link te hebben waarmee u dit artikel later terug kunt lezen.Å to bi svatko trebao znati o islamu
Klik op de afbeelding om de link te volgen Ovaj tekst nije namijenjem radi sirenja vjerske mrznje i netolerancije; vec je napisan sa ciljem da demaskira tamnu stranu Islama.Mnogima nije poznat istinski Islam, onakav kakav je zagovarao njegov osnivac Muhamed.Nije mi cilj da iritiram ljude koji se smatraju muslimanima, volim ih kao i sve druge ljude; ali zelim da istina pobijedi i da se otkriju mnoge obmane medu ljudskim drustvom….Islam kao religija nije prošao kroz proces reformacije tako da je nerealno uklapanje islama i demokratije zapadnog tipa. Veliki deo islamske doktrine bavi se politikom te se islam može posmatrati kroz prizmu politicke teorije, a ne samo religijskog pogleda na svet.Islam jasno deli ljude na muslimane i nemuslimane koje pre ili kasnije treba konvertovati. Politicki islam uvek postupa na dva nacina sa nemuslimanima:kada su muslimani vecina onda se religija namece nemuslimanima kroz razne forme pritisaka koje sežu do kulturocida i fizicke eliminacije; kada su muslimani manjina na nemuslimanskoj teritoriji nemuslimani se tretiraju kao dobre komšije i potencira se suživot.Zato u Kuranu postoje naoko miroljubive upute koje Alah daje svojim sljedbenicma kad su u manjini ili slabiji.Nepoznavanje elementarnih činjenica o islamu plodno je tlo za razvijanje zablude kako je to "miroljubiva religija" koju kroz istoriju zloupotrebljavaju ekstremisti. Istina je drugačija!Ekstremizam je sredstvo ostvarenja ciljeva islama.Verska učenja sadrže kako načela na kojima se može graditi mir, tako i ona koja u određenim slučajevima mogu opravdavati rat (tako što ga definišu kao „pravedan rat“ ili u drugom doktrinarnom kontekstu kao „sveti rat“, džihad). Prema Kuranu, svijet je podijeljen u dva doma: Dom islama i Dom rata. Dom rata uključuje sve zemlje i narode koji se još nisu priključili islamu. Pet stupova islama (ima ih šest) moraju se uspostaviti u svim tim zemljama, a to će se postići pomoću đihada - svetog rata. Ondje gdje je đihad politički neizvediv, islam mora napredovati drugim metodama. U povoljnim okolnostima đihad mora biti primarna metoda, jer je cilj aneksija cijelog svijeta u Dom islama. U islamskoj literaturi se jasno govori o potrebi uništenja nemuslimanske civilizacije i uspostavnjanju islamske prevlasti nad celom planetom….Sam pojam džihad ima mnogo šire značenje od svetog rata. U stvari, džihad znači borba, a postoje različiti vidovi te borbe; fizičko suprotstavljanje je samo jedan od njih.Džihad u najopštijem smislu znači sveukupan duhovni i materijalni trud u ostvarivanju Alahovih zakona. Iz ovoga kuranskog ajeta vidi se da tvrdnja, da islam ne poznaje pojam svetog, nije tacna i nije tacno da muslimani ne pridaju smisao svetog rata dzihadu,vec upravo suprotvno da to cine:"Kada prodju sveti mesjeci, onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadjete,zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu docekujte!"Pitanje koje se postavlja jeste: da li onda muslimani nisu to znali? Odgovor je ne! Znali su oni savrseno dobro o cemu se radi, ali su se sluzili takijahom{dozvoljava da se laze!}Djihad jeste sveti rat i muslimani u bivsoj Jugoslaviji i celom svetu, u meri u kojoj se identifikuju sa islamom, moraju odgovoriti tome pozivu njihove vere jer bi inace riskirali da budu veroodstupnici, sto obavezno povlaci smrtnu kaznu na zemlji i paklene muke posle smrti. U Kuranu o tome jasno pise da svaki musliman koji napusti islam mora biti likvidiran…. Za pripadnike Al-Kaide, isto kao i za ostale ucesnike u svetskom islamskom pokretu koji svoju borbu karakterisu kao dzihad,nema nikakve sumnje sta se iza toga pojma krije.U jednom tekstu se kaze: "Za henefije dzihad je borba protiv nevjernika.Prvo ih treba pozvati u istinsku vjeru i ako ne prihvate pozivtreba se boriti protiv njih. Islam u biti predstavlja jedinstvo vjere i drzave. To je prvo i najvaznije.Svi dosadasnji drustveno-povijesni sistemi koje je islam razvijao u svome krilu su popadali kad je pao hilafet kad je pala jedinstvena islamska drzava. Prva duznost i zadatak danasnje uleme jeste da povrati i obnovi ove islamske drustvene institucije i sisteme medju samim muslimanima. Znaci,prvi zadatak uleme nije da siri veru u Boga, vec da se bore za jedinstvenu islamsku drzavu koja mora obuhvatiti i ne muslimane, znaci i Srbiju,Bosnu,Hrvatsku,itd… i citav svet….Na inicijativu Saudijske Arabije, koja je glavni finansijer Rabite, u Sarajevu je formirana "Konferencija muslimana istocne Evrope". A sta je njen cilj jasno se vidi iz stava gosta iz Arabije koji kaze:"Islam u Istocnoj Evropi i dalje ima cvrsto korijenje, zbog cega ima sve predispozicije da uz Allahovu pomoc bude srediste politicke moci i istovremeno difuzni centar islama preostalom dijelu Evrope." Znaci islam na Balkanu ne treba da bude verski centar vec centar politicke moci, i da se kao politicka moc tj.islamska drzava, prelije po citavoj Evropi. Treba podsetiti da je Turski ministar Ahmet Davutoglu izjavio u Sarajevu: Obnovit ćemo otomanski imperij na Balkanu,a Tajup Erdogan rekao da je Bosna Turska provincija. …..Osnovni stav Kurana je:"Nema drugog Boga osim Alaha,a Muhamed je njegov porok." Propisi su jasni. Ko zeli da pripada islamu mora da prihvata nacela islama.Osoba ili grupa je potaknuta unutrasnjim zahtjevima njihove vjere, da se bore da zbace suprotstavljene ideologije i da uspostave vladavinu koja ce slijediti program i politiku njihove vjere.Islam kao vjera i ideologija se nije širio misionarsko-apostolskim putem, kao što je to bilo u ranome hrišcanstvu, vec od prvog trena iskljucivo obmanom, pretnjom, nasiljem i macem.Islam koji se bazira prvenstveno na Kur'anu, prepun je prijetnji i ucjena, straha, kojima se nastoje ljudi silom ubijediti da vjeruju u Alaha.Niko ne može da opovrgne tekstove koje cu navesti iz islamskih vjerskih knjiga koje pozivaju na nasilje i neprijateljstvo:Kuran 9.1-6 (113) "Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte!" Sura (8:55) – Najgora bica kod Allaha su oni koji poricu, oni koji nece da vjeruju. 5. 33.- Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji cine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu ceka ih patnja velika. Sura 4: 88: “Tko god bi se odrekao svoga vjerovanja (Islama), javno ili tajno, nađite ga i ubijte ga, gdje god da ga nađete, kao i svakog drugog nevjernika”. Sura (9:123) - O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.…Kur'an navodi da u vjeri nema prisile, ali sledeci hadis koji se uredno praktikuje u mnogim muslimanskim zemljama govori nesto sasvim drugacije: 9. 5. Kada produ sveti mjeseci, ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu docekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prasta i samilostan je. Odobrava se ubijanje mnogobozaca ali ako postanu muslimani i budu obavljali vjerske duznosti kao sto su molitva i davanje milostinje, onda im se oprasta i ne progoni ih se. Ne treba li bolji primjer prisile u vjeri nego ovaj citat? Bukhari:V4B52N260: "Poslanik je rekao, 'Ako musliman napusti svoju vjeru, ubijte ga.' "…. Iako se u Kur'anu na pocetku svake sure navodi da je Alah milostiv i samilostan, od te navodne samilosti nema nista jer Alah podrzava ratovanje i ubijanje u cilju nasilnog sirenja vjere.Kur'an poziva na zapovjed 'Ne ubij',osim ako za to postoji „dobar“ razlog. Islam je dosao ratovanjem,a da je Muhamed izgubio rat, danas ne bi bilo ni Islama. Prorok Muhamed je licno naredio masovnu egzekuciju 700 – 900 Jevreja iz plemena Banu Qurayza što se isto navodi u Kur’anu:33. 26. a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.Sledeci hadis (Islamski vjerski tekst) koji govori o masakru nad plemenom Banu Qureyza: “Alahov poslanik je naredio da se svim Jevrejskim muškarcima i djecacima koji su dostigli pubertet odsjece glava. Onda je prorok podijelio imovinu, žene, i djecu Jevrejskog plemena Qurayza medu Muslimanima.” (Tabari VIII, stranica 38)….Posle Muhammeda, san o utopiji zvanoj svetski halifat (hilafet), muslimanske vojske je ekspanzivno okrenuo prema Persiji i Bizantiji. Hrišcansku Siriju (638. g. ne.) i Palestinu su relativno lako zauzeli. U hrišcanski Egipat su ušli bez otpora, i spalili veliku Aleksandrijsku biblioteku. Osvajanje Persije su okoncali do 652. g. ne. Kartaginu, središte severno-africkih rimskih oblasti, zauzeli su 697. g. ne. Na Apeninskom poluostrvu muslimani su 711. g. ne. uništili državu Zapadnih Gota, i stvorili svoju državu sa sedištem u Kordovi, na cijem celu se nalazi poseban halifa. Arabijski halifa je inace najpre imao imperijalnu prestonicu u Mekki, zatim u Damasku (koji su zauzeli 635. g. ne.), pa u Bagdadu, nakon što su osvojili Persiju. Godine 717. i 718. ne. napali su i prestonicu Bizantije, Konstantinopol{danasnji Istanbul}, koji su uspeli da osvoje. Pred Bec su došli 1529. godine.Jevreji i hrišćani su smatrani zimijama ili narodima pod zaštitom koji su obavezni da plaćaju poseban porez. Svi podanici živeli su u malim verskim zajednicama koje su uživale znatnu autonomiju, a ovako organizovane zajednice prvenstveno su imale za cilj da upravljaju lokalnim aktivnostima i da pomažu državi u prikupljanju poreza i u održavanju discipline. Hronike beleže brojna njihova zverstva koja su tada ucinili.Pred kraj XIX stoleca i u Prvom svetskom ratu Osmanlije i Mladoturci izvršili su strahovit genocid {ubijeno je MILION ljudi!!} nad Jermenima. Oni muslimani koji ne zele da ratuju i zele mir, takvi se proklinju u Kur'anu i Hadisima. Oni koji ratuju za Islam su bolji od onih miroljubivih. Kur'an navodi: 4. 95. Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i zivotima svojim. One koji se budu borili ulazuci imetke svoje i zivote svoje Allah ce odlikovati citavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obecava lijepu nagradu. Allah ce borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu , …..Nije ni cudo tolika pojava terorista i samoubica,oni koji ratuju od Alaha dobijaju nagradu za razliku od onih miroljubivih. Muslimani nastoje da Muhamedov dzihad objasne ne kao vjersko ratovanje i nasilje, vec kao duhovnu borbu. Ovo bi moglo proci da Kur'anski ajet ne daje olaksice onima koji su fizicki nesposobni: 4. 95. Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i zivotima svojim... Znaci da se Kur'an jasno odnosi na fizicku borbu, a ne duhovnu.Muhamedovo videnje raja najbolje svjedoci sledeci Hadis Bukhari:V4B52N73: "Alahov poslanik je rekao, 'Znajte da je Raj ispod hladovine maceva.' "Mnogi muslimani ne mogu da shvate da ispoljavanje vjere nije ubijanje nevjernika (nemuslimana), vec ljubav, nenasilje i saosjecanje sa svima, cak i sa svojim neprijateljima.Opet cu reci da ovaj tekst ne pisem radi sirenja mrznje, iako mnogi muslimani ce tako shvatiti jer Islam ne trpi kritiku.Sluzim se slobodnim pravom da kritikujem ono sto smatram negativnim. Mnogo ljudi se svakodnevno obmanom odvlace u Islam.Vjera se ne svodi na ritualno klanje zivotinja i klanjanje pet puta dnevno, niti se svodi na borbu i ubijanje onih koji vjeruju drugacije. Istinska vjera se temelji na ljubavi, nenasilju i saosjecanju sa svim ljudima, bez obzira kojoj vjeri zele da pripadaju. Ne zelim da kritikujem i napadam muslimane, vec zelim da se kriticki osvrnem i osvijetlim razne negativnosti i nelogicnosti u Islamu...Islam je uvijek u ratu, čak i onda kad prikazuje nasmijano lice.Cilj njegovog ratovanja je istrebljenje hrišćanstva i drugih religija.To je borba do smrti!

Bijlagen:
001.jpg (165.5 KB)   

18-02-2013 om 00:00 geschreven door Max  

0 1 2 3 4 5 - Gemiddelde waardering: 1/5 - (11 Stemmen)


Inhoud blog
  • Ratovi 1991-1999 na Balkanu je nastavak Drugog svetskog rata
  • “Bolje je umreti stojeći nego živeti na kolenima.” – Če Gevara
  • Raspad Jugoslavije-Hrvatska
  • Komunizam za neznalice
    Zoeken in blog

    Beoordeel dit blog
      Zeer goed
      Goed
      Voldoende
      Nog wat bijwerken
      Nog veel werk aan
     
    Archief per week
  • 04/03-10/03 2013
  • 25/02-03/03 2013
  • 18/02-24/02 2013

    E-mail mij

    Druk op onderstaande knop om mij te e-mailen.


    Gastenboek

    Druk op onderstaande knop om een berichtje achter te laten in mijn gastenboek


    Blog als favoriet !

    Gastenboek
  • NOVI SAD-SERBIA



    Blog tegen de wet? Klik hier.
    Gratis blog op https://www.bloggen.be - Meer blogs